Poslije Drugog svjetskog rata glavno zanimanje u Stocu i njegovoj okolini bila je poljoprivreda. Ljudi su se bavili sadnjom i proizvodnjom duhana. Otkupna stanica nalazila se u gradu i svi su je popularno zvali Dogana. Ona je imala posebnu službu koja se bavila brojem prijavljenih poljoprivrednika za sadnju duhana.
Praktično, svaki drugi čovjek na području opštine bavio se proizvodnjom duhana. U rahloj zemlji duhan je dobro uspijevao a uzgajan je žuljevitim rukama težaka. Poslije sadnje duhana po selima su išli filanci i vršili procjenu posađenih struka.
Jednom prilikom su dva filanca došli na Hodovo, obližnje selo pored Stoca, da čekićaju (procjenjuju) količinu posađenog duhana. Obilazili su kuće po selu i radili svoj posao. Bili su jako umorni i gladni. Niko u selu ih nije ni kafom ponudio. Pred sam povratak kući svratili su u kuću koja se nalazila na samom kraju sela. U njoj je živjela jedna porodica sa skromnim prihodima. Oni su sadili duhan u malim količinama, tek toliko da ne budu izuzetak u selu.
Pred polazak domaćin ih je ponudio šoljom kiselog mlijeka i komadom toplog hljeba koji se tek ispekao. Oni su to slatko pojeli, zahvalili se i pošli kući.
Dobar čovjek ima čistu dušu. On je kadar vidjeti šta je lijepo i humano. To je stoga što ljepotu nosi u sebi.
Kasno pod jesen ljudi su spremali duhan na vagu. Sušili su ga, demetili i slagali u denjkove. Dogonili su ga u otkupnu stanicu Dogana raznim prevoznim sredstvima, a neki poljoprivrednici na konjima i magarcima. U Dogani se vršila procjena duhana po klasama. Prva, druga i treća klasa.
Duhan su vagali oni isti filanci koji su išli po selima i vršili procjenu. Iznenada se pred vagom pojavi čovjek s magarcem na kome su bila natovarena dva denjka duhana. Odmah su ga prepoznali i ljubazno pozdravili. Jedan od njih mu reče da ne otvara duhan, nego da sa magarcem i on stane na vagu. „Nismo zaboravili tvoje gostoprimstvo i tvoje poštenje, ovoga puta mi častimo!“ To je bio čovjek koji ih je počastio hljebom i kisjelinom.
Poslije su ova dvojica radnika sa vage otišli svom direktoru i sve mu ispričali o čovjeku koji ih je počastio u svojoj kući a oni mu to sad blagonaklono vraćaju. Direktor je bio oduševljen njihovom pričom i zamolio ih da tog dobrog čovjeka počaste još jednom vagom duhana od njega.
Ovdje priča ne prestaje. Direktor je službeno otputovao u Sarajevo kod generalnog direktora fabrike duhana koji je sticajem okolnosti takođe bio Stočanin. U čavrljanju sa svojim zemljakom ispričao mu je o istinitom događaju koji se desio u Stocu. Direktor iz Sarajeva bio je još više oduševljen humanim gestom dobrog čovjeka iz Hodova. Odmah je potpisao nalog i zamolio svog prijatelja – direktora iz Stoca da ovog humanog čovjeka počasti sa dva magarca duhana u njegovo ime.
Kad čovjek čini dobra djela cijeli će se svemir udružiti da mu pomogne. Dobro se uvijek dobrim vraća.
Muhamed Hamo Elezović
