Adam i Eva su stanovnici kolektivne svijesti ljudi na svim krajevima svijeta. Mnogo priča je nastalo povodom progonstva iz raja. Jednom negdje pročitah, i bi mi simpatično, kako je, ko biva, Eva progutala jabuku i zato žene imaju mjesečnicu, a Adamu je zastala u grlu pa otud muškarcima, logično je, je l’, Adamova jabučica.
Ima još priča oko to dvoje što zeznuše pa se insan zamara po dunjaluku, umjesto da obitava u raju. Na pamet mi pade, i to je razlog ovom tekstu, zanimljiva ideja stolačkog profesora koji nas je jedne prilike na času pitao: „Kako se na engleskom kaže raj?“
– „Paradajz, profesore!“ – neko odgovori.
– „A kako se kod susjeda kaže kavada?“ – opet će.
– „Rajčica!“ – jednodušno odgovorismo na pitanje iz hrvatskog koji mojoj generaciji možda nije maternji, ali jeste kućni, da ne kažem domni, jer mi smo rasli uz HRT, RTL i Novu TV.
Na ovo upita: „Dakle, šta je zaključak?“
Svi smo šutjeli. Jasno je bilo na šta je profesor aludirao, ali zar da jabuka najednom postane kavada. Dobro, i kavada je, kažu, voće, ali to bi još više obesmislilo progonstvo iz raja. Čuj sve ovo radi ‘nakve kavade’ i to, sve su prilike, bez hljeba i soli. Sjećam se lica učenika kojima je mogućnost da se radi o Adamovoj kavadi izazivala neprijatan osjećaj.
Ustvari, ne sjećam se, ali mora da je tako bilo.
Rekoh, šutjeli smo. Profesor je odmahnuo rukom i prešao na naredno pitanje: „Zašto se na grobljima pale svijeće?“…
Bešir Isaković
