PALESTINSKI BIJEG U SLOBODU Cook: Licemjerje Zapada prema proboju Gaze je nepodnošljivo
Na Zapadu će biti malo osuda što opet Izrael bombarduje opkoljene Palestince, njihovu ogromnu patnju opravdava terminom ‘izraelska odmazda’
Piše: Jonathan Cook, thebosniatimes.ba
Trenutni izljev simpatija prema Izraelu trebao bi učiniti jadnikom svakoga ko ima imalo duše.
Ne zato što nije strašno što izraelski civili umiru i pate u tako velikom broju, nego zato što su palestinski civili u Gazi decenijama suočeni sa opetovanim divljanjem Izraelaca, nanoseći mnogo više patnje, a da nikada nisu izazvali ni djelić zabrinutosti kakvu trenutno izražavaju zapadni političari ili javnost.
Licemjerje Zapada nad palestinskim borcima koji su ubili i ranili stotine Izraelaca i držali još desetine talaca u zajednicama u okruženju i unutar opkoljene Gaze je zaista oštro.
Ovo je prvi put da su Palestinci, zatvoreni u kavezu u obalskoj enklavi, uspjeli izvesti značajan napad na Izrael koji je nejasno uporediv sa divljaštvom s kojim su se Palestinci u Gazi više puta suočavali otkako su bili obzidani u kavezu prije više od 15 godina, kada je Izrael započeo svoju blokadu kopnom, morem i zrakom 2007.
Zapadni mediji nazivaju bijeg iz zatvora i napad Palestinaca iz Gaze “bez presedana” – i najgrozniju obavještajnu informaciju Izraela otkako je zatečen nespremno tokom Yom Kippur rata prije tačno 50 godina.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu optužio je Hamas, koji nominalno vodi zatvor na otvorenom u Gazi, da je započeo “okrutan i zao rat”. Ali istina je da Palestinci ništa nisu “počeli”. Uspjeli su, nakon toliko borbe, pronaći način da povrijede svog tlačitelja.
Neminovno za Palestince, kako je primijetio i Netanyahu, “cijena će biti visoka” – posebno za civile. Izrael će zarobljenicima izreći najtežu kaznu za njihovu drskost.
Pogledajte kako će sa Zapada iskzati malo simpatije i brige za mnoge palestinske muškarce, žene i djecu koje je Izrael još jednom ubio. Njihova ogromna patnja biće prikrivena i opravdana terminom “izraelska odmazda”.
Prave lekcije
Sva trenutna analiza koja se fokusira na “greške” izraelske obavještajne službe odvlači pažnju od prave lekcije ovih događaja koji se brzo razvijaju.
Nikoga nije bilo briga dok su Palestinci u Gazi bili podvrgnuti blokadi koju je nametnuo Izrael i koja im je uskraćivala osnovne životne potrebe. Nekoliko desetina Izraelaca koje Hamasovi borci drže kao taoce blijedi u poređenju sa dva miliona Palestinaca koje Izrael drži kao taoce u zatvoru na otvorenom skoro dvije decenije.
Nikoga nije bilo briga kada se ispostavilo da je Palestince u Gazi Izrael stavio na “dijetu gladovanja” – dozvoljeno je samo ograničena količina hrane, sračunato da se stanovništvo jedva prehrani.
Nikoga nije bilo briga kada je Izrael svakih nekoliko godina bombardovao obalnu enklavu, svaki put ubijajući stotine palestinskih civila. Izrael je to jednostavno nazvao “košenje travnjaka”. Uništenje ogromnih područja Gaze, čime su se izraelski generali hvalili kao vraćanje enklave u kameno doba, formalizirano je kao vojna strategija poznata kao “doktrina dahija”.
Nikoga nije bilo briga kada su izraelski snajperisti gađali medicinske sestre, mladiće i ljude u invalidskim kolicima koji su izašli da protestiraju protiv njihovog zatvaranja od strane Izraela. Hiljade njih je ostalo invalidima nakon što su ti snajperisti dobili naređenje da demonstrantima pucaju neselektivno u noge ili gležnjeve.
Zabrinutost Zapada zbog smrti izraelskih civila od strane palestinskih boraca teško je proniknuti. Nije li mnogo stotina palestinske djece poginulo u proteklih 15 godina u ponovljenim izraelskim kampanjama bombardovanja Gaze? Zar se njihovi životi nisu računali kao životi Izraelaca – i ako nisu, zašto ne?
Nakon toliko dugotrajne ravnodušnosti, teško je čuti iznenadni užas zapadnih vlada i medija jer su Palestinci konačno pronašli način – odražavajući nehumanu, decenijsku politiku Izraela – da efikasno uzvrate udarac.
Ovaj trenutak skida masku i otkriva neskriveni rasizam koji se maskira kao moralna briga u zapadnim prestonicama.
Destilirano licemjerje
To licemjerje otkriva Volodymir Zelenskiy, ukrajinski predsjednik. Za vikend je objavio poduži tvit u kojem osuđuje Palestince kao “teroriste” i nudi Izraelu svoju nepokolebljivu podršku.
On je tvrdio da je “pravo Izraela na samoodbranu neupitno”, dodajući: “Svijet mora stajati ujedinjen i solidaran tako da teror ne pokušava da slomi, ili potčini život bilo gdje i u bilo kojem trenutku.”
Nisu svi oblici ‘terorizma’, čini se, jednaki u očima Zelenskog ili njegovih pokrovitelja u zapadnim prijestolnicama. Naravno, ne državni terorizam Izraela koji je decenijama činio živote Palestinaca jadnim
Inverzija stvarnosti oduzima dah. Palestinci ne mogu “pokoriti život” u Izraelu. Oni nemaju takvu moć, čak i ako je nekolicina nakratko uspjela da se izvuče iz svog kaveza. Izrael je taj koji decenijama potčinjava palestinski život.
Nisu svi oblici “terorizma”, čini se, jednaki u očima Zelenskog ili njegovih pokrovitelja u zapadnim prijestolnicama. Naravno, ne državni terorizam Izraela koji je decenijama činio živote Palestinaca jadnim.
Kako Izrael ima “neupitno pravo” da se “brani” od Palestinaca čiju teritoriju okupira i kontrolira? Kako onda Rusija nema jednako pravo tvrditi da se “brani” kada udari ukrajinske gradove u “odmazdi” za ukrajinske udare s ciljem oslobađanja njene teritorije od ruske okupacije?
Izrael kao mnogo jača zaraćena strana, sada uništava Gazu “u znak odmazde”, kako kaže BBC, za najnoviji palestinski napad.
Dakle, na osnovu čega će Zelenski ili njegovi zvaničnici moći da osude Moskvu kada ispali rakete “u znak odmazde” za udare Ukrajine na rusku teritoriju? Kako, ako je palestinski otpor izraelskoj okupaciji Gaze terorizam, kako tvrdi Zelenski, zar otpor Ukrajine ruskoj okupaciji nije jednako terorizam?
Nema skrovišta
Upuštajući Izrael u njegove obmane, izraelski saveznici su mu dozvolili da iznosi nesnosne laži. Tokom vikenda, Netanyahu je upozorio Palestince u Gazi da “odlaze” jer se izraelske snage spremaju “djelovati svom snagom”.
Ali Netanyahu zna, kao i njegovi zapadni pomagači, da stanovništvo Gaze nema kamo pobjeći. Nema skrovišta. Palestinci su zatvoreni u Gazu otkako ju je Izrael okupirao kopnom, morem i zrakom.
Jedini Palestinci koji mogu “napustiti Gazu” su naoružane frakcije koje su pobjegle iz zatvora koji im je nametnuo Izrael i koje zapadni političari i mediji proglašavaju “teroristima”.
Zapadne vlade koje su toliko užasnute palestinskim napadom na Izrael su i vlade koje šute dok Izrael isključuje struju zatvoru Gazi – opet je riječ o “odmazdi”.
Kolektivno kažnjavanje dva miliona Palestinaca u Gazi, koji ovise o vlasti od Izraela jer Izrael okružuje i kontrolira svaki aspekt njihovih života u enklavi trebalo bi se tretirazti kao ratni zločin.
Začudo, zapadni zvaničnici shvataju da je ratni zločin kada Rusija bombarduje elektrane u Ukrajini, gaseći svjetla. Oni vrište da se ruski predsjednik Vladimir Putin privede Međunarodnom krivičnom sudu u Haagu. Pa zašto im je tako teško da shvate paralele onoga što Izrael radi u Gazi?
Odvažan bijeg
Postoje dvije neposredne životne lekcije koje treba naučiti iz onoga što se dogodilo ovog vikenda.
Prvi je da ljudski duh ne može biti u kavezu beskonačno. Palestinci u Gazi neprestano smišljaju nove načine da se oslobode svojih lanaca.
Izgradili su mrežu tunela, od kojih je većinu Izrael locirao i uništio. Ispalili su rakete koje su uvijek obarane sve sofisticiranijim sistemima za presretanje. Oni su masovno protestirali kod jako utvrđenih ograda, na vrhu kojih su bile topovske kule, kojima ih je Izrael opkolio – samo da bi ih pucali snajperisti.
Sada su izveli hrabar bijeg. Izrael će enklavu vratiti pod kontrolu masivnim bombardovanjem, ali samo “u znak odmazde”, naravno. Žudnja Palestinaca za slobodom i dostojanstvom neće biti umanjena. Pojavit će se još jedan oblik otpora, bez sumnje još brutalniji.
A najodgovornije za tu brutalnost bit će Izrael i Zapad koji ga tako obilato podržava, jer Izrael odbija da prestane brutalizirati Palestince koje prisiljava da žive pod svojom vlašću.
Druga lekcija je da Izrael, beskrajno prepušten svojim zapadnim pokroviteljima, još uvijek nema poticaj da internalizira osnovnu istinu. Retorika trenutne vlade fašista i jevrejskih supremacista može biti posebno ružna, ali postoji širok konsenzus među Izraelcima svih političkih opredjeljenja da Palestinci moraju i dalje biti ugnjetavani.
Zbog toga takozvana opozicija neće oklijevati da podrži vojne napade na dugo opkoljenu enklavu Gaze, ubijajući što više palestinskih civila kako bi ih “naučio lekciju”, lekciju koju niko u Izraelu ne može artikulirati osim tvrdnje da Palestinci moraju prihvatiti njihovu trajnu inferiornost i zatvor.
Već su “umjereni Izraelci” , opozicioni lideri Yair Lapid i Benny Gantz , u razgovorima s Neyanyahuom da mu se pridruže u “hitnoj vladi jedinstva”.
Kakva “hitna situacija”? Hitno stanje Palestinaca koji traže pravo da ne žive kao zatvorenici u svojoj domovini.
Izraelci i zapadnjaci mogu nastaviti svoju mentalnu gimnastiku kako bi opravdali ugnjetavanje Palestinaca i odbili im bilo kakvo pravo na otpor. Ali njihovo licemjerje i samoobmana izlaze na vidjelo u ostatku svijeta.
(TBT, MEE)