Kad smo bili djeca, učili smo da plešemo. To je prvo saznanje o sebi. Adolescencija. Učili su nas da plešemo južnoamerički ples tango. Neznanje žilama kola strah. Prvi put držim djevojčicu za ruku. Korak desno, lijevo dva. Cijelo vrijeme sam ćutao i ponavljao iste korake. Tada sam se prvi put u životu osjećao slabićem.
Bojao sam se biti ono što jesam, prvoj simpatiji sa nježnošću reći da je volim. Tada sam šutio umjesto da vrisnem. Bila su to nezaboravna vremena. Počeo sam da živim sa svojim muzama i pjesmama.
Došla su nova vremena. Došao je rat. Tango se plesao po ulicama. Ovaj ples je bio neopipljiv i nedodirljiv. Ušao je u naše misli i lagano razarao naš um. Licem udaram istinu u oči. U modu je ušao Balkanski tango.
U ovom plesu djevojčica se ne drži za ruku, drži se puška. Licem na lice prislanja se kundak, ubica nišani i gađa. Za ovaj posao bili su odabirani posebni ljudi, krvnici. Oni nisu birali žrtve. Ubijali su nezaštićene i djecu.
Smrt im je postala zanat. Puška je postala njihova družbenica i njihova partnerka za smrt. Plesali su Balkanski tango po ulicama Sarajeva. To je bila njihova masovna histerija.
Balkanski preci
Iz trnja sišli u travu
Otac moj držao
Pognuto glavu
Pognutu glavu
Muzika čarobna
Omamljuje srce
U bajci ispred kuće
Žubori rijeka
Crna zora stenje
U očima otapa led
Korak desno
Lijevo dva
Desno snajper
Lijevo, lijevo
Tuku obadva
Jesi li ga pogodio?
Tačno u glavu
‘Bem li mu
Mamu
Tango smrti
Vrti se u krug
Umiru ljudi
U snu
A ptice
U letu
Horor po ulicama
Strah
I pacovima nije lahko
Oni umiru polahko.
Muhamed Hamo Elezović
