Iaju li New York, Pariz, Hong Kong ili Moskva svoje legende? Ljude s margine društva, koje svi pomalo uzimaju ili s omalovažavanjem, ili s podsmijehom, sprdnjom, odnosno još drastičnije od toga?
Trebalo bi provjeriti kako ti, ali i drugi gradovi stoje po pitanju odnosa prema legendama…
Mostar se oduvijek u paleti svojih građana s posebnom pažnjom odnosio prema pojedincima s krajnjih granica društva, dok su oni iz sredine neminovno propadali u mulj zaborava.
Znamenite ljude koji su svijetom pronijeli ime i slavu grada Mostar je znao sačuvati od zaborava, uprkos uzrečici ako želiš uspjeti, moraš otići iz grada.
Također, i ljude s drugoga kraja društvene palete, tzv. marginalce, luzere, romantike iz posebne dimenzije doživljavanja svijeta i života, Mostar je – ako ništa – generacijama pamtio.
Eno i Greta Habiba, Meho Džeger, Enco Vareni, Joca, Oma Batlak, Bajro Ciganin, Ćafet, Gaga s Avenije, Neda i Jure, Aco Biciklista… i mnogi drugi kojih ćete se možda sjetiti, ostali su u pamćenju pokoljenja, a redoslijed njihovih imena u ovoj rečenici ne određuje apsolutno nikakav rang osoba, niti ih svrstava po nekome kriteriju ili hronologiji.
Koliko nam je poznato, Aco Biciklista je posljednji umro, a zadnjih godina niste ga mogli sresti s punom životnom opremom, jer je bicikl zamijenio ogromnim povećalom (lupom) koje mu pomaže pri hodanju, gledanju, ali i čitanju smrtovnica i plakata po platanima…
Kaže: “Bicikl su mi ukrali” (zamislite ukrali bicikl – Aci Biciklisti!?), a onda nastavi pričati o tome kako je u ratu ostao beskućnik, ali je ostao…
Ostao u gradu.
Kasnije mu je darovan neki kontejner. Da ne živi u kabriolet-baraci…
Pričao bi vam uvijek o lijepim stvarima. Rado bi pričao nešto o svojoj kćeri, o ljudima koje je susretao u svome životu, spomenut će se svih onih koji su mu poklonili bicikl dok je bio mlad, napomenuti svoj žal za Tour de France, jedinom utrkom na kojoj nikada nije pobjeđivao…
Prije no što nas je zauvijek napustio, na Fecbooku je grupa „Pomoć Aci biciklisti“ imala više od 2.300 registriovanih članova.
Aco je otišao umoran i bolestan…
Njegov život odvijao se ponajviše na dva točka, ali bio je vedar, dostojanstven i obasjan aureolom pobjednika koji se pomalo izgubio na važnoj utrci. Utrku je zauvijek završio prošavši kroz cilj, odvozivši svoj počasni krug.
Kao što su se Mostarci ranije rado sjećali gore pobrojanih, jednoga dana rado će se i sa sjetom sjećati i Ace. A on je nekako zadnja autentična mostarska legenda.
Pričom kroz Mostar i Hercegovinu
