Poznata je priča da u Stocu nije bilo djeteta da nije znalo plivati i voziti biciklo. To za biciklo ne znam baš zbog čega, ali ovo „za plivati“ to je sigurno svim Stočanima jasno. Bregava i Kupalje bili su idealna mjesta za učenje plivanja. Nekako je bila sramota ne znati plivati, pa su otuda djeca od ranog djetinjstva to učila. Mjesec august – kad bi Bregava splićala i kada bi je prekrila ilina, bila je idealno vrijeme za učenje plivanja. Još pamtim prve plastične šlaufe iz šezdesetih godina, a i suhe tikve, kao pomoćne rekvizite za učenje plivanja. A bilo je i nasilnog učenja. Zgrabi dijete pa ga jednostavno baci u Bregavu da se snalazi kako zna i umije.
Proguta nekoliko puta vodu, potone dva-tri puta i naposljetku, nema kud već, na njegovu veliku radost, propliva. I to prvo „paski“ i već sutradan nema nikakvog straha od vode i Bregave. Kupalje su bile dobro mjesto za učenje plivanja. Posebno je bilo pogodno kada bi se čistile „male“ i kada bi bazen bio napunjen vodom do pola. Samo Kupalje znaju koliko je stolačke djece tu naučilo plivati.
Bregava je bila u ljetnim mjesecima mjesto okupljanja Stočana. Znalo se koje kupalište pripada kojoj mahali. Todorovićani su se kupali na Banuši i Zelenom viru, Poplašićani u Pjenama, Jami i Vrbancu, Kukavčani na Luci, Ćuprijani u Jokšinovcu i Kreševcu, Podgrađani u Novaku. Kako sam ja rođen i odrastao u Čaršiji, meni je najdraže kupalište, sem, naravno, Kupalja, bio Benat. Benat je bio mjesto okupljanja, uglavnom, Uzinovičara, Čaršijana i Zagrađana.
Iskupaš se pod Bentom, a „plaža” je bio most – veliki i mali na Bentu, te krov WC-a na Bentu. Na Benat nije mogao doći svako. Trebao se steći svojevrstan renome da bi se moglo pristupiti društvu na Bentu. Tu su se okupljali u to vrijeme najsnažniji stolački momci. Dugo će se po snazi pamtiti: Balube, Kongo, Zenda te Enes Zekić zvani Sova – po mnogima najsnažniji stolački momak tog vremena. Stariji Stočani i danas prepričavaju suparništvo i tuče tih momaka protiv štićenika Vaspitno – popravnog doma.
Benat (misli se na sami benat- branu) nije oduvijek bio izgleda kao što je danas. Naime, kada se početkom sedamdesetih godina pravio most u samom centru Stoca, zbog podizanja skele oko mosta, graditelji su potkopali korito Bregave. Znajući ćudi Bregave, stariji Stočani su upozoravali graditelje da nije dobro da se korito Bregave isuviše potkopa, ali su to „vrsni“ graditelji ignorisali uz riječi: ”Ma kakva Bregava, mi smo gradili mostove na puno većim rijekama i nismo imali problema.“
A Bregava kao da ih je čula. Usred radova na mostu pade velika kiša, nadođe Suhavić te od male rijeke poteče bujica i odnese skelu od mosta, ali i benat – branu zbog toga što je prirodno korito Bregave bilo potkopano. Nastala je velika šteta i ne samo što je benat bio uništen, već i što je bujica izrovala korito Bregave sve do mosta na Ćupriji. Srećom, kiše su ubrzo prestale padati, pa se odmah izgradio novi benat.
Nažalost, s novim bentom nestala je velika jama ispod benta, tako da se prostor za kupanje dosta suzio. Nestala je i pećina ispod benta u koju su samo hrabri, u potrazi za pastrmkom, smjeli zaroniti. Benat je bio dobro mjesto gdje se moglo uloviti pastrmke. Uzinovičari su bili posebno dobri lovci. Istine radi, lovili su, uglavnom, ostvama, viljuškom te golim rukama u pećini ispod benta. Bilo je tu dosta i žabe, a najpoznatiji lovac na žabe bio je Mecina, koji je, kažu, znao svaki kamen ispod koga se može naći ugor ili bar žigorica.
Uobičajena je bila slika da neko „prebira“ kamenja ispod Benta tražeći ugora. A kad bi Bregava dobro splićala, znali bismo ja i rođak mi Edo zamutiti kreča ili pak baciti palengare i uloviti po nekoliko ugora. Još pamtim vragolije Bentaša koji su znali uhvatiti po nekoliko zmija vodenjača ispod Benta te ih pustiti na mostu da preplaše radnice koje bi išle kući u dva sata popodne s posla iz Inkosa.
Znalo se „uvaliti“ i u šipke u Džeme Jašarbegovića koji je tu u Adi imao vrsne šipke glavaše. I danas, na svu sreću, bez obzira na to što se štošta promijenilo u odnosu na nekadašnja vremena, Stolac ima lijepih kupališta. Ali, nama starijim Stočanima, Benat kupalište koje je u turbulentnom prošlom vremenu izgubilo onu ljepotu i draž, ostat će u sjećanju kao lijepa uspomena na stari Stolac i njegove vrijednosti.
Ipak, najvažnije je da i pored svega šta je Stolac proteklih godina doživio, i dalje u Stocu nema djeteta da ne zna plivati i voziti biciklo.
Zoran Turković
