O statusu bosančice mnogo se raspravljalo i o njoj su izrečena drugačija, ne tako rijetko i oprečna mišljenja. U literaturi se upotrebljavaju različiti nazivi za pojam bosančice. Pobrojat ću samo najčešće: bosančica, bosanska ćirilica, bosanica, hrvatska ćirilica, bosansko-hrvatska ćirilica, begovica i, sve češće, zapadna ćirilica. Smatra se da je postavke o bosančici i njenom nastanku dao Ćiro Truhelka, koji je razlikovao bosančicu i ćirilicu.
Naziv bosančica u stručnoj literaturi obuhvata različite tipove pisma, a uzrok tome jesu različita tumačenja o porijeklu bosančice, koja predstavlja poseban tip ćiriličnog pisma, ali treba naglasiti “da u slavenskoj paleografiji nisu izgrađeni metodološki postupci za izdvajanje specifičnih grafijskih sistema u okviru jednog osnovnog”. (Nakaš 2010: 17)
Postupno oblikovanje bosančice može se pratiti na natpisima i rukopisima iz Bosne i Dalmacije od XI do XV stoljeća: od Humačke ploče (XI st.) i Povelje Kulina bana (1189) u Bosni te Povaljskoga praga (oko 1180), Natpisa kneza Miroslava (prva pol. XII st.), Povaljske listine (1250) i Lista kneza Đure Kačića općini dubrovačkoj (1276) u Dalmaciji. Također, bitno je napomenuti da skoro svi srednjovjekovni stećci su pisani bosančicom.
Od najstarijeg doba postojala su dva oblika bosančice: ustav, kojim su se pisane povelje, listine i isprave vladara bosanskih visokih plemstva (npr. Povelja Kulina bana) – od X do XV stoljeća – do pada Bosanskog kraljevstva pod Osmansku vlast; i drugi: kurziva, kojom su pisani rukopisi od XIII stoljeća pa dalje do XIX i XX stoljeća.
Ukratko, bosančica kao pismo se koristila od početka XI do kraja XIX stoljeća, najprije kao ustavni oblik ćirilice, potom kao kurzivni oblik. Kao domaće pismo najčešće kod muslimanskog stanovništva u porodičnom krugu se čuvala sve do kraja XIX stoljeća, u nekim porodicama čak i do sredine XX stoljeća. Zanimljiv je primjer Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka (dugogodišnjeg sarajevskog gradonačelnika), koji je cijeloga života sve što je pisao, uglavnom pisao bosančicom.
Nažalost, bosančica se danas ne može naći u aktivnoj upotrebi, i oni koji žele da izučavaju bosančicu morat će zavirivati u arhive i bogate biblioteke koje imaju zbirke starih knjiga i stare rukopisne zbirke.
Ili obilaziti nekropole stećaka.
Sanel Marić
