Ljeto je. Prevruće je, a Bregava je prehladna. O njenoj svježini se sa mnom ne bi složila mnogobrojna mlađa raja koja bez problema provodi sate u vodi. Ja sam postao od onih koje sam ranije teško mogao razumjeti, a koji se tek „bućnu“.
Najljepši je osjećaj koji se javi nekoliko trenutaka po izlasku iz vode, kad staneš ili sjedneš dok se ohlađeno tijelo odupire nesnosnoj vrućini, slušaš žubor Bregave, posmatraš ples vilinih konjica iznad vode uz obale…
Još bi ljepša Bregava bila da smo bolji prema njoj. Da ne ostavljamo limenke piva, kutije cigareta i ostalo smeće tamo gdje nam je svima lijepo. Očito postoje ljudi koji su u stanju prepoznati ljepotu Bregave i uživati uz nju, a da pritom ne prepoznaju ružnoću vlastitih postupaka kojim je skrnave.
Ako neko ima hrabrosti da baca smeće, pa još pred drugima, zašto ne bismo i mi (drugi) imali petlje za kazati mu: majstore, ne valja ti to! Bit ću slobodan da reagujem ako uočim nekoga da se na navedeni način odnosi prema rijeci i svima nama. Pozivam i druge, jer nije samo do onih koji čine zlo, nego i do onih koji ga ničim ne pokušavaju spriječiti.
