U Mostaru je predstavljena knjiga „Stolac – prešućeni zločin“ autora Nermina Bise i Aziza Tafre, uz snažne poruke o šutnji, odgovornosti i kulturi sjećanja.
„Je li moguće da nečije prešućivanje zločina ima svoju cijenu?“, jedno je od pitanja koje je autor Nermin Bise postavio tokom predstavljanja knjige u Centru za kulturu Mostar, govoreći o šutnji, nekažnjenim zločinima i pravosudnim epilozima koji, prema njegovim riječima, i decenijama poslije ostavljaju brojna otvorena pitanja.
Knjiga donosi dokumentiranu građu i historijsku rekonstrukciju stradanja Bošnjaka stolačkog kraja tokom 1993. i 1994. godine. Bise je naglasio da djelo, iako potkrijepljeno obimnom dokumentarnom građom, ima i snažnu književnu formu kako bi se što vjernije prikazala težina zločina počinjenih na području Stoca.
Poređenje zločina iz 1943. i 1993. godine
Jedan od najupečatljivijih dijelova izlaganja odnosio se na zločine počinjene u zaseoku Orašlje na Rotimlji, gdje je Bise povukao bolnu paralelu u stradanju istih porodica.
„U zaseoku Orašlje na Rotimlji dogodio se strašan zločin. Ustaše su 12. jula 1943. godine u brutalnim likvidacijama ubile ljude iz tamošnjih porodica. Tačno 50 godina i jedan dan poslije, 13. jula 1993. godine, isti izvršitelji i iste žrtve iz istih porodica – 1993. godine još brutalnije i sablasnije. Za taj zločin niko nije odgovarao. Ova knjiga sigurno može biti dokaz i početni trag pravosudnim institucijama u državi da se krene u procesuiranje, ako uopće ima volje i želje, jer mi na sceni imamo samo šutnju“, poručio je Bise.
Problem šutnje i izostanka svjedočenja
Govoreći o stradanju u Kaplanovoj mahali i ubistvu osamnaestogodišnje Sanide Kaplan, autor se osvrnuo na pravosudne postupke i fenomen šutnje među žrtvama.
„Nakon izostanka svjedočenja i usprkos svim uočljivim dokazima, izvršitelj je oslobođen i na kraju je naplatio od ove države, od ove dvostruke države koja je uništavala nevine civile, blizu pola miliona maraka odštete. Od prijatelja iz Udruženja logoraša saznajem da čak i šutnju žrtve naplaćuju. To je za mene zadnja faza raspada jednog društva, raspada morala i identiteta. Je li moguće da nečije prešućivanje zločina ima svoju cijenu?“, upitao je Bise.
Knjiga usmjerena protiv pojedinaca, a ne naroda
Bise je istaknuo da knjiga ne poziva na osvetu niti kolektivizira krivnju, već imenovanjem počinitelja nastoji individualizirati odgovornost.
„Da se ne shvati pogrešno da je ova knjiga uperena protiv hrvatskog naroda, ona je uperena protiv zločinaca iz tog naroda. Ona govori i o svijetlim primjerima Hrvata koji su žrtvovali sebe da spase Bošnjake. Ova knjiga je antiratna i antiosvetnička, napravljena s ciljem da se ne kolektivizira zločin, nego da se upre prstom u konkretne izvršitelje“, naglasio je.
Teško štivo kao trajno svjedočanstvo
Bise je na kraju poručio da je knjiga zahtjevna za čitanje, ali važna za očuvanje sjećanja i suočavanje s prošlošću.
„Ova knjiga je teška i za čitanje morate biti spremni i psihički jaki da je apsorbirate. Svaka njena stranica je slika koju možete vidjeti i doživjeti. Mi 33 godine nakon tih događanja nismo daleko odmakli u smislu zebnje i brige za sudbinu ovog grada i naroda. Zato o ovim stvarima treba pisati i udarati u glavu činjenicama i istinom, jer svjedočanstava i dokaza ima“, zaključio je Bise.
Izvor: Bljesak.info
