U Stocu ima ulica knezova, banova i kraljeva. Ima i svetaca. Ali nema ulice Maka Dizdara. Pjesnika koji je iz ovog grada ponio kamen i pretvorio ga u poeziju.
Vlasti Stoca su poslije rata promijenile imena ulica.
Promijenile su se table, ali Stočani i danas mnoge od tih ulica zovu starim imenima.
I onda dolazimo do Maka.
Načelnik Stoca Stjepan Bošković kazao je za „Dnevni avaz“ da nikada nije službeno podnesena inicijativa da neka ulica ili drugi prostor ponese ime Maka Dizdara.
Nije, dakle, problem u tome što je Mak nekome „uzeo“ ulicu.
Problem je što mu je niko nije ni ponudio.
A Mak Dizdar nije slučajni prolaznik kroz historiju Stoca.
On je iz ovog grada otišao u književnost, a iz književnosti se vratio u cijelu Bosnu.
Njegov „Kameni spavač“ danas je veći od mnogih tabli koje stoje na stolačkim ulicama.
Zato bi bilo važno da Stolac jednog dana dobije ulicu Maka Dizdara.
Ne zbog Maka.
Zbog Stoca.
Jer grad koji ne zna sačuvati ime svojih velikana, lako jednog dana zaboravi i vlastita imena.
A možda je upravo to najčudnija stolačka priča: promijenili su imena svih ulica, a zaboravili dati ime ulici čovjeka koji je Stolac učinio besmrtnim.
I.E./ Glasstoca.ba
