Maglić je dinarska planina na granici Bosne i Hercegovine i Crne Gore, dvadesetak kilometara jugozapadno od Foče. Maglić je planina s najvišim vrhom u Bosni i Hercegovini. Najviši mu je vrh Veliki vitao (2.396 m) u Crnoj Gori, dok je na bosanskohercegovačkoj strani planine najviši vrh Maglić na 2.386 metara nadmorske visine.

Planina je omeđena rijekom Sutjeskom na zapadu, planinom Volujak na jugozapadu, rijekama Drinom i Pivom na sjeveroistoku te planinom Bioč na jugoistoku.

Maglić je izgrađen od permskih stijena, mezozojskih krečnjaka, dijabaza i malafira, a vidljivi su i lednički tragovi.

Obrastao je bukovom i crnogoričnom šumom. Gornja šumska granica je na približno 1.600 m, a iznad te visine je plato s pašnjacima i brojnim grebenima i visovima. Najpoznatije visoravni su Vučevo (s Crnim vrhom), Rujevac, Snježnica, Prijevor i Mratinjska Gora.

Na Magliću je i Perućica, zaštićeni rezervat u okviru parka, koja je najstarija i jedna od dvije posljednje preostale prašume u Evropi. Ona je najveća prašuma u Evropi.

U parku se također nalazi veliki cirk Urdeni dolovi s Trnovačkim jezerom na 1.517 m. Podnožje planine i sve padine bogati su vodom, s brojnim izvorima, od kojih je najizdašniji Carev do, koji nikad ne presušuje.

Maglić je omeđen rijekom Sutjeskom na zapadu (koja ga odvaja od Zelengore), planinom Volujak na jugozapadu (na suprotnoj strani valova Suhe), rijekama Drinom i Pivom na sjeveroistoku te planinom Bioč i Trnovačkim Duritorom na jugoistoku. Planinu sačinjavanju četiri visoravni: Sniježnica na sjeverozapadu, Vučevo (s vrhom Crni vrh, 1593 m) na sjeveroistoku, Ulobić na jugoistoku i Prijevor na jugozapadu.

Najviši vrh planine Maglić visok 2388 m naziva se još Maglić, crnogorski, kako bi ga se razlikovalo od poznatijeg, al nešto nižeg Maglića, bosanskog – koji je s 2386 metar najviši vrh Bosne i Hercegovine. Vršni greben Maglića nalazi se na razvodnici Suškog potoka i Perućice, pritoka Sutjeske, i Mratinjske rijeke, pritoke Pive. Ostali viši vrhovi su: Klekov Maglić (2356 m), Mali Maglić (2309 m), Crvene Piljage (1943 m), Planinica (1876 m) i Rujevac (1835 m).

Planina Maglić građena je od permskih naslaga na kojima leže verfenski slojevi, a iznad ovih trijaski vapnenci i dolomiti. Vrhovi i planinski grebeni sastoje se od jurskih vapnenaca; mjestimično ima dijabaza i melafira. Vrela se javljaju u podgorju, na dodiru verfenskih naslaga vapnenaca. Najpoznatiji izor je Carev Do, koji nikad ne presušuje, a nalazi se između Maglića i Bioča.

Do 1600 m nadmorske visine Maglić je obrastao bukovom i crnogoričnom šumom, a iznad te visine protežu se planinski pašnjaci. Zapadni dio planine nalazi se unutar granica nacionalnog parka Sutjeska.

Nacionalni park Sutjeska nalazi se na teritoriji općina Foča, Gacko i Kalinovik i najstariji je nacionalni park u Bosni i Hercegovini, na magistralnom putnom pravcu Sarajevo–Foča–Tjentište–Bileća–Trebinje–Dubrovnik. Zauzima površinu od 17 500 hektara. Obuhvata područje rijeke Sutjeske i njenih pritoka Hrčavke i Jabučnice, sa strogim prirodnim rezervatom Perućica, dijelove planina Maglić (2386 m- najviši vrh u Bosni i Hercegovini), Volujaka, Vučeva i Zelengore.

Perućica je jedna od posljednjih očuvanih prašuma u Evropi.

Nakon što je 1952. godine donesen zakon o proglašenju područja Sutjeske nacionalnim parkom, iste godine Vlada NR Bosne i Hercegovine donijela je odluku o izdvajanju Perućice (1.234 ha) iz redovnog šumarskog gospodarenja, kao šumarski objekat potreban naučnim istraživanjima i nastavi. Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Bosne i Hercegovine 1954. godine područje Perućice uvećano je za 200 ha (1.434 ha) i stavljeno pod zaštitu države kao prirodni rezervat.

Prepuna je prekrasnih netaknutih prirodnih prizora, a jedan od njih je i Skakavac, vodopad koji se nalazi u srcu prašume visok preko 70 metara.

Zapadnim podnožjem planine, dolinom Sutjeske prolazi cesta Foča – Gacko.

Na Magliću su vođene teške borbe za Pete neprijateljske ofanzive, u proljeće 1943. godine.

Kako je vrh Maglića vrlo često prekriven maglom, smatra se da je zbog toga njezina obilježja planina dobila ime. Vrh se nekada zvao Gromovnik.