Mogao si biti pobjednik na mostarskom Kantarevcu, ali ako nisi osvojio Vrhovnik, to se ne pika😊😊
Idemo dalje s pričama o Vrhovniku, pobjednicima, finalistima, učesnicima.
IGRAČI- mnogo je dobrih igrača prodefilovalo Vrhovnikom. Bilo je tu i profesionalnih fudbalera, ali i vrhunskih amatera, a oni su često bili i najbolji igrači turnira. Naravno, svako je imao svoje favorite, a svaki turnir je rađao nove pobjednike.
Svako se želio dokazati, neko klubovima, neko publici, a neko lijepim curama koje su bile prisutne na utakmicama. Danima se poslije finala pričalo o pobjedniku, najboljem igraču, greškama sudija…
Iako je teren bio opasan za igru, to nije smetalo profesionalcima da svoje malonogometno umijeće pokažu na turniru. Svima je bila čast i zadovoljstvo biti dio ove sportske manifestacije. Malo je poznato da se mnogi profesionalci nisu usudili igrati na turniru, jer bi često znali doći u situaciju, da ih “tamo neki amater” izdribla, osramoti i na njemu gradi karijeru.
Spomenut ću neke od vrhunskih fudbalera i isto tako dobrih malonogometnih igrača i amatera.
Na turniru su se isticali: rahmetli Omer Rahimić, koji je igrao najviše finala, pa Meho Kodro – kasnije igrač Barselonene, Ibro Rahimić, Kemal Hasić, Martin Raguž (bio najbolji igrač jednog turnira u zagrebačkoj ”Kutiji šibica”), Hamzo Šuta, Mirsad Kudra Lima, Ibro Hasanov Čunga, Draško Kenta, Hasan Hajdarević Šeki, Zijo Repak, Niko Falak, Afan Torlo, Micika Kordić, Lola Grgić, Fadil Hadžić, Ibro Hasanov Čunga, Ćamil Razić Miš, Ljubo Bošković, Haso Trbonja, Asim Muratbegović, Srećko Kuljić, Suad Prndelj Kika, Duče Kurilić ….i još mnogo drugih, kojih se moji sagovornici ne mogu sjetiti.
Naročito se veliki rivalitet ispoljavao između sponzora ekipe ”Pijesci” Hasana Rahimića Here i ekipe koju je vodio Pero Dalmatin.
Dalmatin je u svoju ekipu angažovao igrače čapljinskog ”Borca” i ”Opuzenke”, a Hasan želeći biti bolji, pored domaćih (Omer, Meho i Ibro Rahimić, Miro i Ljubiša Andrić …), dovodi igrače iz Mostara – Hilmu Đulimanana, Asima Muratbegovićaća, Ševku i Muju Taslidžu, Pucu…
Ekipa s Pijesaka s ponosom ističe da ih ekipa Pere Dalmatina nije nikad pobijedila.
Hasan i Pero bili su dobri drugari, prijatelji, ali kad bi počela utakmica, postajali su ljuti rivali, skoro pa pravi neprijatelji. Čim bi se utakmica završila i glave ohladile, opet bi bilo po starom.
”Pijesci” su pet ili šest puta bili pobjednici turnira.
Osvajali su turnir 1976, pa 1979, ’80,’ 81, ’82, te 1986. godine. Kako su ekipe ”Gubavice” i ”Pijesaka” uvijek bile vrlo jake, spominju da je organizator turnira, naštelio da se što prije sastanu i jedna ekipa otpadne, da bi drugi imali više prostora. Hasan Rahimić je pričao da mu je najteže pao poraz u finalu za Bajram, 1988. (ili 1989 ?), kada su željeli sve ujedno proslaviti, ali ih je pobijedila ekipa ”Crnića” predvođena Ljubom i Đukom Boškovićem.
U kvalifikacijama turnira, 1982. godine, sastale su se komšije i najveći rivali, ”Pijesci” i ”Gubavica”, za koju je branio Sule Šuta…. Na toj utakmici, igrač Pijesaka Haso Tojaga je slomio nogu, pa je odmah prevezen u Kostanu bolnicu u Stolac. Poslije pobjede svi igrači su otišli da Hasi uruče pobjednički pehar. Kakvo je to bilo poštovanje i drugarstvo.
Važno je spomenuti da je tada za ”Gubavicu” igrao legendarni Meho Kodro (dva puta proglašavan igračem turnira). Kako su imali igračku prednost, Hasan Rahimić Hero ide po pojačanje u Trebinje
Tamo je igrao Ibro Rahimić, koji je kasnije igrao u ”Veležu”, pa u Švicarskoj. Zakasnili su na prvi dio utakmice kvalifikacije jer je Ibro igrao utakmicu u Trebinju, morali su čekati da ”Leotar” zavrsi utakmicu, pa odmah u autobus s Hasanom na finale. Ibro je odmah po ulasku u teren dao maestralan gol i time riješio utakmicu u korist ”Pijesaka”. Komšije su bili ljuti rivali, ali je većina bila i međusobno rodbinski vezana.
Finale 1986. igrali su ”Pijesci” i ”Lokve” – zanimljivo je da se prvi put finale nije igralo subotom, zbog velikog nevremena. Naime, kiša je poplavila igralište, pa je utakmica odgođena za nedjelju u 10.00. sati. Ekipu ”Lokava” činili su: Bratići, Kemo, Enes, Hajro, Kemo, zatim Asim Rahić …
Zlatko Hadžiomerović
