U selu Kozicama, blizu Stoca, ljudi su se bavili stočarstvom i poljoprivredom kao u svakom selu. Odrasli su radili na zemlji, a mladi su obično čuvali stoku.
Pero Šotra se bavio stočarstvom i bio je jedan od imućnijih ljudi u selu. Imao je mnogo hajvana i obično bi ga čuvao u blizini svojih kuća. U blizini njegove kuće nalazilo se napušteno groblje koje je u narodu bilo poznato kao Djevojačko groblje.
Groblje je bilo zapušteno i zaraslo u grmlje. Zidovi su bili porušeni. Sve je podsjećalo na nekakav nepoznat i opasan svijet. Jedino je Perin hajvan preskakao ogradu i napasao se u groblju. Ubrzo u Pere poče krepavati hajvan. Znalo se desiti da po nekoliko ovaca krepa u jednom danu.
Zabrinuli se seljani za svoju stoku. To je tako učestalo da su počeli razmišljati kako da se izvuku iz nevolje. Jedne večeri, kad je cijela Perina porodica bila na okupu, majka reče Peri:
„Ovo sine neće izaći na dobro. Moramo tražiti nekakav savjet. Najbolje bi bilo da ti odeš u Pađene kod Bileće u Vukoja da ga upitaš za savjet.“
Majka i žena su vršile pritisak na Peru i on ih posluša i ode u Pađene. Čim je došao u selo, zateče Vukoja pred njegovom kućom.
„Pomoz’ Bog, moja ljudino“, reče Pero.
Vukoja, onako smiren, odmah mu otpozdravi. On je bio vidovit čovjek i odmah je znao o čemu se radi. Stade zapitkivati Peru o pojedinostima u selu:
„Imate li u komšiluku takvu i takvu ženu?“
„Imamo.“
„Imate li blizu kuće jednu jedno groblje?“
„Imamo.“
„E čuješ, moj prijatelju, ne ugoni stoku u to groblje jer će ti sva pokrepati. U tom groblju je sahranjena jedna djevojka. Veliki je grijeh da stoka ulazi tamo. Već vi lijepo ogradite groblje i očistite njezin grob. Tako ćete okajati svoje grijehe i očistiti svoju dušu.“
Sutradan ode Pero sa sinom na groblje i nađe grob. Očisti ga i otkopa. U grobu su naišli na kostur djevojke, ali njena kosa bila je još bujna i netaknuta. Nisu je htjeli dodirivati jer su znali da je to veliki grijeh. Oni ponovo zatvoriše grobnicu, ogradiše groblje i ozidaše veliki zid. Stoka više nije ulazila u groblje.
Pero je shvatio da je uradio veliko djelo i skinuo veliki teret s vrata koji ga je mučio i pritiskao svaki dan.
Njegove ovce više nisu krepavale. Njemu su i Bog i Vukoja pomogli da providi, da vidi smrt kako bi spoznao vrijednost života.
To je znak da je njegova duša još uvijek živa i da je na kraju ostala čista.
Muhamed Hamo Elezović
