Nekada su žene u Bosni i Hercegovini golim rukama branile dostojanstvo i narod. Danas se šutnja sve češće pravda protokolom.
Objava Senke Kurt, u kojoj poručuje “mene je stid”, snažno je odjeknula u javnosti upravo zato što je ogolila ono o čemu mnogi šute – granicu između formalnosti i odgovornosti.
U središtu pažnje našla se Mirela Bećirović, nakon pojavljivanja na međunarodnom skupu u Washingtonu. I dok se dio javnosti poziva na unaprijed određeni protokol, sve je više onih koji smatraju da postoje trenuci kada funkcija, ime i okolnosti nose veću težinu od pravila ponašanja.
Jer pitanje više nije gdje je ko sjedio.
Pitanje je – šta je time predstavljeno.
Reakcije koje su uslijedile pokazale su duboku podijeljenost društva, ali i nešto drugo: spremnost da se isti potezi mjere različitim aršinima. Upravo na to ukazuje i Emela Burdžović, otvarajući pitanje selektivne osjetljivosti i odgovornosti u javnom prostoru.
U vremenu kada slike i poruke putuju brže od objašnjenja, svako pojavljivanje nosi simboliku. A simbolika, za razliku od protokola, ne može biti neutralna.
Zato ova priča odavno nije samo o jednom događaju niti o jednoj osobi.
Ona je pitanje društva koje sve češće traži opravdanja, a sve rjeđe postavlja jasne granice.
I na kraju, pitanje koje ostaje visiti u zraku:
Koliko košta obraz?
