U prijateljskom, ali po svemu ostalom izuzetno ozbiljnom susretu, OŽRK Iskra Stolac ugostila je kadetsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine i još jednom pokazala da je klub koji se ne gradi riječima, već radom. Završni rezultat glasio je 22:30 (10:16) u korist reprezentacije, ali brojke ovog puta nisu bile u prvom planu.
Uprava kluba svjesno ostaje po strani – jer Iskru godinama nose igračice. One koje dišu, žive i rade za svoj klub. Tako je bilo i ove večeri, ali i tokom prethodnih deset dana, u kojima je uložen ogroman trud daleko izvan samog terena. Malo je onih koje su “samo” odigrale utakmicu – većina je dala mnogo više.
Za Iskru su nastupile: Peco, Previšić, Dizdarević (7), Hadžović (5), Obradović (2), Marić (2), Mušinović (2), Marijanović (1), Džakula (1), Raguž (1), Ćatić (1), Hajdarović, Turajlić i Papac.
Posebne emocije obilježile su prve seniorske minute mlade Previšić, koja je upisala i svoje prve odbrane, kao i najmlađe Džakule, koja je postigla prvi gol za seniorski tim – i to protiv reprezentacije BiH. Trenuci koji se pamte. Ostaje žal što nekoliko igračica zbog poslovnih i privatnih obaveza nije bilo u sastavu.
Vrijednu igračku podršku Iskra je dobila od Lamije Ćatić i Emine Hadžović iz RK Galeb Mostar, čime je još jednom potvrđena sportska solidarnost koja nadilazi klupske boje.
Organizacija utakmice protekla je na visokom nivou, a Tribina Istok bila je lijepo popunjena, što je dodatno dalo težinu ovom sportskom događaju. Tokom prijenosa zabilježeni su manji tehnički problemi, zbog čega se klub iskreno izvinio gledaocima i navijačima.
Posebna zahvalnost upućena je kadetskoj reprezentaciji BiH, selektorici Sanji Bajgorić i Fuadu Mahmutoviću na dolasku i ukazanom povjerenju, kao i svima koji kontinuirano pomažu rad kluba.
Stolac, kakav god bio, položio je još jedan ispit. Onaj najvažniji – ispit sportskog dostojanstva, zajedništva i ljubavi prema rukometu.
