Iz dubravske sehare – da se ne zaboravi
Prvi dio
MOGAO SI BITI POBJEDNIK TURNIRA NA KANTAREVCU ILI U ZAGREBAČKOJ ”KUTIJI ŠIBICA”, ALI, AKO NISI BIO POBJEDNIK TURNIRA NA VRHOVNIKU, TO SE NE PIKA 😊
Ovaj put moj sagovornik je Nazif – Zifa Hajrović, po mnogima alfa i omega turnira dugi niz godina. Više puta mi je napomenuo, da je to uspjeh veće grupe prijatelja, sportskih zaljubljenika. Uz baklavu i kaficu, počinje lagana i nekada vrlo uspješna priča.
Vrhovnik se u bivšoj Jugoslaviji, kao politički i kulturni događaj, slavi od završetka Drugog svjetskog rata. Bila je to političko – kulturna manifestacija, obilježena evociranjem uspomena boraca i obraćanjem glavnog gosta iz Sarajeva, Mostara. Nastavak je bio u muzici i narodnom veselju.
Sport je bio zastupljen samo revijalnom utakmicom na Vrhovniku. Obično su igrali domaća ”Dubravka” i čapljinski ”Borac”, zatim seniori i veterani pa studenti.
Manifestacija je održavana poslije one na Klokunu, 27. 7.
Obično bi bila oko 10. augusta.
Godine 1948. formiran je klub ”Dubravka”. Igrali su u općinskoj ligi Čapljine. Igrači su bili iz okolnih sela: Opličića, Domanovića, Rečica, Bivolja Brda, Hotnja, Počitelja…
Zifa je kao petnaestogodišnjak počeo igrati za ”Dubravku”.
Kasnije je nekoliko utakmica odigrao za FK ”Iskra” Stolac, pa su ga pozvali u konjički ”Igman”. Igrao je i za čapljinski ”Borac”.
Godine 1956, prisjeća se Zifa, igrao je Kohnić Himzo, i sada je živ, rođ. 1930. godine. Teško je prisjetiti se imena, ali su zapamćeni da su tada igrali: Hasići, Hajrovići, Krpe, Andruni, Čevre, Raguži, Đonke, Torle, Prce, Bene, Jaraci, Alagići, Resulovići… I mnogi drugi.
Rodila se ideja da se krene s malonogometnim turnirom. Inicijatori su bili: rahmetli prof. dr. Meho Bašić, zatim uspješni ecc. Džemo Bašić, Ljubiša Popara, Haso Lizde, Hasići, Raguži…
Prvi turnir počeo je 1971. godine s 10 ekipa. Pobjednik je bio ”Omladinac” iz Bivolja Brda ( Đonke, Torle, Prce i Buntići).
Važno je istaći da je ekipa ”Dubravke” bila sigurno najjača, ali zbog regularnosti takmičenja, nikada nisu ekipno nastupali.
Igrali su u svojim mjesnim ekipama.
Već naredne godine, 1972. igrale su 24 ekipe, a 1973. već 36 ekipa. Tada je ”Lasta” Masline, predvođena kapitenom Halkom – Hokom Obradovićem, uz podršku glavnog sponzora Marke Raiča i njegovog prijatelja Ćamila Razića – Žike, osvojila 1. mjesto.
Ćamil Razić – Miš, proglašen je najboljim igračem. Bilo je tu raznih rekvizita: bubnjeva, truba, zastava i gromoglasnog navijanja. Kao da igra tadašnji ”Velež”.
Naročito su se isticale ekipe s Pjesaka i Gubavice.
Od 1975. godine, broj ekipa kretao se oko 70.
Godine 1982. igralo je 128 ekipa. To je bio vjerovatno najmasovniji turnir u bivšoj državi. Zbog masovnosti, turnir se igrao od 20. jula do 15. augusta.
Igrali su mnogi učesnici turnira na Kantarevcu, zagrebačke ”Kutije šibica”, ekipe iz Dubrovnika, Komina, Metkovića, Ploča, Ljubinja, Trebinja, da okolne gradove ne spominjem. Bio je to mjesec malog nogometa. Kako se turnir igrao po 25 dana, mnogi mještani, ali i namjernici, su poslije napornog dnevnog rada, došli pratiti utakmice. Sve utakmice osim polufinalnih i finalne, bile su besplatne.
Polufinale je igrano petkom, a finalna subotom. Nedjeljom je bila proslava, pa su uoči političkog obraćanja i općenarodnog veselja, dodjeljivane nagrade: za najboljeg igrača, golmana, strijelca i ekipu. Dodjeljivani su pehari uz gromoglasne aplauze. Vjerovatno je na području bivše Jugoslavije ovo bio najjači, najmasovniji i najorganizovaniji turnir.
Poseban kuriozitet bio je da je tada pilot, danas uspješan privrednik i direktor FK ”Velež” Šemsudin Hasić, iz helikoptera tri puta spuštao loptu za finale na centar Vrhovnika. Za to je pored Šemsudina zaslužan i Bećir Šejtanić, tada predsjednik Aviosaveza BiH.
U sljedećem nastavku o imenima i najboljim igračima turnira (Meho Kodro, Ibro Rahimić, Mican Kordić, Mirsad Kudra – Lima, Niko Falak …).
mr. sc. Zlatko Hadžiomerović
