Turnir na Vrhovniku: Fudbaler i sudija Nezir Zuhrić

Dragi prijatelji, s obzirom da skupljam podatke o turniru na Vrhovniku, da ne gubim vrijeme, za sagovornika sam odabrao, gosp. Nezira Zuhrića, fudbalera, organizatora, sudiju koji je najviše utakmica sudio na turniru i kvalifikovanog saveznog nogometnog sudiju.

Domaćin me sačekao u svome domu i kako to priliči dobrom domaćinu, odmah kafa „dočekuša“ i naravno dubravsko grožđe.

Poslije malo neformalnog razgovora, saznajem da se u zaseok Zuhrićevinu vratilo 18 domaćina, od nekadašnjih 20, što je zaista lijepo čuti.
Pitam ga za sudije kojih se on sjeća, a da su sudili na turniru. Ograđuje se da je teško sjetiti se svih, pa i godina suđenja i ekipa kojima je sudio.

Na početku su sudili: Meho Bašić, Haso Lizde, Branko Zelenković, Mirko Raguž Fujo, pa sudije iz Čapljine: Marko Ivanković Mače, Zlatan Fazlagić, Nešo Čavaljuga, Salko Morić, Mirsad Mirza Šoše, Alija Lizde….
Nezir je položio ispit za saveznog sudiju. Prije rata sudio je Republičku ligu BiH, pa Međurepubličku ligu – Jug.

Fudbalsku karijeru je počeo kao junior čapljinskog “Borca” , pa zatim kao senior u Višićima, gdje je igrao stoper i beka. Poslije jedne povrede, okrenuo se profesionalnom suđenju, oko 1980. godine.
Ističe jednu dragu uspomenu, kada je zaslugom Bećira Šejtanića, predsednika Aviosaveza BiH (ranije je spomenut), naletio mali avion i padobranac je padobranom spustio loptu na teren.

To je zaista bio događaj. Finalna utakmica, a padobranac pred nekoliko hiljada gledalaca uveličava ovaj događaj.
Napominje da je turnir na Vrhovniku počeo najprije kao turnir mahala, ali je kasnije kako što smo u ranijim objavama istakli, narastao na 128 ekipa.

Prve ekipe su bile iz zaselaka oko Domanovića, koje su bile tadašnji centar (Čučukovina, Spahovina, Ćerimagovina, Hasića Glavica – za koju je igrao njihov zet Mirsad Kudra, Hotanj, Domanovići, Bivolje Brdo, Opličići…).

Svi organizatori su također bili iz Domanovića. Kako je i sam bio u organizaciji turnira, u više uluga, ne hvali se puno, ali posebno ističe Nazifa Zifu Hajrovića, neumornog sportskog radnika.

Nezir veli da je po njegovom mišljenju, najbolji igrač koji je ikada igrao na Vrhovniku, Ibro Rahimić. Nabraja on i Beću Kaldžića, Asima Muratbegovića, Martina Raguža, Mirsada Mirsu Kudru, Mulalić Mesuda – zvanog Dadi, Mutu Škoru, Gostu Emira Šoru (oba su radila u bolnici na Domanovićima ), Hamzu Šutu…

Kaže da su na njega od mnogih ekipa, kojih se može sjetiti, najbolji utisak ostavile ekipe: Opličića (koja je dva puta osvajala turnir), zahvaljujući borbenosti i jedinstvu.

Niko ih nije doživljavao kao favorite, a to je bila njihova šansa). Ekipa Bivolje Brdo, Pijesci, Lasta – Masline, Kruševo, Boškovići (Nikola Bošković, Čoko).

Nezir ističe i ekipu stolačke “Iskre” , predvođene Suadom Kikom Prndeljom, pa Duče Kurilić, Muća Obradović, Hasan Šeki Hajdarević, Taib Dizdarević, Mirsad Mita Bubalo, Turajlić Halil….

Ne može, a da ne spomene po njemu najboljeg šefa ekipe, Hajdara Turajlića Fiškala, kaže kako nema saznanje, da je ikada igrao fudbal, ali je znao izvrsno voditi ekipu Opličića , kao pravi profesionalni trener.

Na samom početku organizovanja turnira, mnogu igrači, nisu imali patike, pa su igrali bosi. Kako su mnogi majstori malog nogometa iz gradskih sredina navikli igrati na tvrdim terenima, nisu se baš najbolje snalazili na skliskom i travnatom terenu na Vrhovniku, a to je upravo davalo prednost amaterima, da nadmaše profesionalce.
Sudijama je bilo posebno teško, ljudi nisu dobro poznavali pravila, iako se organizator trudio da sve funkcioniše besprijekorno, upadalo se u teren, poslije nekih sudskih odluka, pa i mnoge žene navijači su znale biti jako agresivne u ispoljavanju nezadovoljstva.

Priča nam da je jednom prilikom u ekipi Počitelja igrao domaći imam – hodža. Kako su stalno igrači dozivali zvanjem hodža, jedan navijač je uskočio u teren, bacio kapu francuzicu u teren, prekinuo utakmicu, govoreći, da nije fer da stalno na utakmici spominju hodžu, da ovo nije vjerska manifestacija.

Onda su mu pojasnili da je igrač zaista bio hodža, povukao se sa terena.
Na kraju ističe da je turnir bio vrhunski organizovan, da se svako kolo u Domu na Domanovićima održavao sastanak, napisane propozicije, svi su morali znati sve pojedinosti.

Godine 1987. ili ’98. na turniru je igrao za svoju ekipu Tajči iz Zuhrićevine, protiv ekipe iz Hasića glavice – Tupamarosi, prevođene Mirsom Kudrom, velemajstorom malog nogometa.

Nazir je preuzeo ulogu da on čuva Kudru, jer su znali da će sve lopte i akcije ići preko njega. Odlično ga je čuvao prvo poluvrijeme. Tupamarosi su počeli biti nervozni, ali i Kudra, pa je počeo sa provokacijama, da Nezira izbaci iz igre. Počeo ga je provicirati, štipati. To je Neziru dodijalo, pa je grubo startao na Kudru. Nezir je dobio crveni karton, a Kudru su iznijeli sa terena. (Svjedočim, jer sam gledao ovu utakmicu ).

Ipak su Tupamarosi pobijedili sa 2 : 1.
Kao primjer viteškog ponašanja na turniru, ističe, rah. Afana Torlu. Nezir je sudio utakmicu, lopta se sa strane našla poslije jednog udarca u mreži. Svirao je čist pogodak. Golman pritrčava govoreći da nije gol, navijači zvižde, nastala je gužva. Nezir je prišao Afanu i pitao je li ispravno dosudio. Afan mu je rekao da je lopta ušla sa strane u mrežu. Nezir je poništio gol, prišao Afanu, zahvalio mu se , pružio ruku. Kasnije je Afanova ekipa pobijedila.
Nezir Zuhrić – čovjek koji je sudio najviše utakmica na turniru, bio je i igrač, vodio Dubravku, Tajči, bio u organizacionom odboru turnira, do sudije saveznog ranga. Hvala mu na ovoj lijepoj priči.

Ekipa Tajči iz Zuhrićevine:
Stoje slijeva: Akmačić, Zuhrić Emir Beli, Haso Trbonja, Šuta Edad, Caka Ćorić iz Širokog Brijega
Čuče slijeva: Afan Torlo,Zuhrić Eso, Selim Šuta Hrčo, Eso Lizde, kao sponzor ekipe. Pobjednici turnira 1989, ’90. i ’91.god. Napomena: izvor – Kasim Zuhrić.