GORNJA BITUNJA- u srednjem vijeku, brdo Baba – nekropola stećaka.
Danas iskoristih lijep jesenji dan i prohodah s prijateljima do Gornje Bitunje, tačnije do nekropole stećaka na brdu Baba. Poslikah više stećaka, pa stadoh na pitanju, kakvi su to bili životi tih ljudi koji su ove, po nekoliko tona teške stećke dotjerali na vrh brda. Pretpostavlja se da su iz bivšeg kamenoloma ispod Babe, jer se tu u blizini nalaze, jos tri nekropole. Jasno je da današnji stanovnici ništa ne znaju o nekadašnjim stanovnicima Bitunje. Da je naselje bilo staro, ima dokaza. Recimo postoje u lokalitetu Zukića baščine, vrlo stare zidine, veliki okrugli kamen sa udubljenjem, za grijanje i otapanje meda. Postoje i izvori pitke vode u Bećinoj mahali i u Prijehodu kod kuće Isakovića. Još ostaju njive i dolovi i eto svih preduslova za život. Da bi vas približio saznanju u Bitunji, poslužio sam se radovima, našeg poznatog istraživača i prof.dr. Esada Kurtovića. ( Esad Kurtović, Iz historije Bitunje u srednjem vijeku ; Povodom 610.godišnjice prvog spomena u pisanim izvorima, Godišnjak CBI, 43, Sarajevo 2014, 185 – 194.).
“Prvi poznati podatak za Bitunju je iz marta 1403.godine, kada se govori o Radosavu Bogdanoviću u kojem se navodi veza Radosava da je” de Bittugno Popaue”, pokazatelj vezanosti Bitunje za župu Popovo. Naselje je svakako starije. U 15.stoljeću, iz dubrovačkih izvora, prof. Kurtović saznaje, da su često karavani bili meta pljačkaša. Preko Bitunje je išao put prema Ljubinju i dalje, prema Dubrovniku. Naime, Pribisav Bogdanić je podigao tužbu protiv Radosava Tvrtkovića, kad mu je 1411.za ” vrijeme Uskrsa”, u Bitunji oteo dva dukata i raznu robu. Početkom juna 1413.godine, Pribisav Bogdanić digao je tužbu protiv Vukca Sakonovića, Radoja Krajsalića, te braće Radovana i Kaljina Kranetića. Oni su Pribisavu opljačkali šest košnica pčela. Godine 1434.od strane Ostoje Brajkovića, tuženi su dubrovačkom sudu, Radovac Radetić, Bogiša Radovanić i Stipko, da su namlatili tužioca i oteli mu nešto novca, košulju, nožić, novca 10 perpera i dva groša. Septembra 1436.godine, Branilo Pribišević iz Lisca, optužio je braću Milka i Stipka Stojkovića, te braću Radivoja i Radojka Vlatkovića. Ljudi Grgura Šimraka ukrali su dva vola, tri krave i osam ovnova. Optuženi su braća Ivan i Radonja Tvrdišić, Vučihna Gojaković, Mikoje Milivojević, Radivoj Bogošević, Branko Kodojević, Uglješa Zulović, Petar Gojaković, braća Ivan i Radivoj Grubačić, Ratko Lukarić i Pokrajac Zulović.
Iz ovog rada se može zaključiti, da je glavna karakteristika privrednog razvoja Bitunje, obilježena zemljoradnjom, stočarstvom, trgovinom i zanatstvom. Također je bilo razvijeno i vinogradarstvo. Neki su mladići iz Bitunje išli u Dubrovnik na izučavanje kamenoklesarskog zanata, te obućara i kolara. Dakle Bitunja je bila tokom 15.stoljeća živahno hercegovačko ( humsko) naselje. Čitavo ovo područje se u dubrovačkim izvorima navodi kao područje Vlaha. Uz Bitunju se također vezu etnički Vlasi. Još se nisu identificirali i po nazivu precizirali, pojedini katuni i vlaške skupine da bi se ovo sigurnije potvrdilo. Stanovnici su bili vazali vlastele Šimrakovića i Pavlovića. Stećci na ovom području u Zakuku, Potkuku, Lokvama i Babi, ukazuju na tipičnu razvijenu lokalnu hercegovačku sredinu dubrovačkog zaleđa u razvijenom srednjem vijeku”.
Zlatko Hadžiomerović
