Poštovani čitaoci, u dogovoru s uredništvom portala Glas Stoca, pokušat ću u što kraćim crtama prenijeti i urediti historiju Stoca u nekoliko nastavaka izabranih i objavljenih radova, naših eminentnih historičara i arheloga. Teško je historiju Stoca sažeti u tako mali prostor, jer je historija Stoca zaista prepuna mnogih znamenitosti.
Ugodna mediteranska klima, rijeka Bregava, Vidovo polje, sve je to područje Stoca, činilo idealnim mjestom za život ljudi od najstarijih vremena do danas. Ovaj dio je posvećen pećini Badanj, kao jednom od najstarijih paleolitskih naselja, drugi dio prateći historijski kontinuitet, pripada Daorsonu.
Pećina Badanj se nalazi kod sela Borojevića, šest kilometara zapadno od sjedišta Stoca. To je, ustvari, polupećina, odnosno udubljenje u stijeni kanjona Bregave, oko 45 metara iznad njenog korita. Arheološkim metodama, ovo nalazište datirano je u kasni period mlađeg paleolita, tj.13.000 do 12.000 p.n.e.
Ovo paleolitsko nalazište, otkriveno je 1976. godine, a prva istraživanja obavio je Đuro Basler. Uz potkapinu nađena je gravura i to je prvi nalaz ove vrste na istočnoj obali Jadrana. Ovo značajno otkriće graviranog crteža na stijeni, predstavlja najstariji spomenik likovne umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Dio crteža je uništen, pretpostavlja se, još za vrijeme paleolitskog doba. Urezan je u koso položenu površinu velikog uglačanog bloka kamena, koji je odlomljen od masiva pećine.
Crtež se nalazi u jugozapadnom uglu pećine i predstavlja, vjerovatno figuru konja, gledanog s desnog boka napadnutog strelicama. Sačuvana je samo zadnja polovina tijela, s bedrima tipičnim za konja i dijelom trupa, dok je ostatak crteža uništen. Dubina reza je 5 mm. Gravura konja na Badnju nije bila anatomski savršeno reproducirana figura, što i nije važno za tadašnjeg čovjeka. Za njega je bilo važnije ono što je tim trebalo biti rečeno. Teme su obično bile lovačkog sadržaja.
Osnova teme ove umjetnosti bila je vizualno ovladanje životinjama, simbolika nadmoći nad prirodom i svijet magije. Crtež predstavlja konja pogođenog strelicama što je tipski uobičajeno za mediteransku umjetnost paleolitskog čovjeka, čije gravure sadrže prikaze životinja i znakova. (Basler, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, 1974. Sarajevo, 1976., 5-18.)
Potkapina Badanj poznata je kao značajno nalazište paleolitske kulture. Među površinskim materijalom, pronađeni su fragmenti eneolitske, bronzanodobne, rimske i srednjovjekovne keramike (Basler, 1976, 5-18; Marijanović, 1982, 217-25.) Na osnovu pronađenih fragmenata eneolitske keramike, zaključuje se da je ovaj lokalitet bio korišten kontinuirano ili s prekidima, duži vremenski period, odnosno od samog početka eneolita do ranog bronzanog doba ( Marijanović, 1982, 192, 222.)
Kanjon Bregave korišten je u antičkom periodu kao značajna prometnica za komunikaciju Diluntuma (kako se zvalo naselje u Stocu u rimsko doba) i Narone. Sačuvani su ostaci rimske ceste iz 1. i 2.stoljeća, koja je nakon antike vjerovatno bila rjeđe u upotrebi zbog čega je zarasla u gustu šumu, a pronađeni fragmenti antičke keramike pronađeni na Badnju, svjedoče o zastajanju prolaznika ovog vremena u Badnju ( Basler, 1978, 31.)
Između dva svjetska rata, većina drveća na ovom podučju je sasječena, a stanovništvo obližnjih mjesta nastavilo je koristiti prirodne resurse rijeke Bregave.
(Marijanović, 1982, 218.)
Od 2003. godine, pećina Badanj je na listi Nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.
mr. sc. Zlatko Hadžiomerović
