Ova sportska organizacija vuče svoje korijene još iz XIX stoljeća. Stolac je u to vrijeme, dakle u drugoj polovini XIX i prvoj polovini XX vijeka, nosio epitet naprednog kulturno-sportskog centra. Bio je epicentar svih političkih i društvenih zbivanja u ovom dijelu Hercegovine. Iz tog malog, ali drevnog grada, odgajani su, školovani i vaspitavani kadrovi u kulturi, nauci i sportu koji su njegovu slavu pronosili širom Jugoslavije.
Savez za tjelesno vaspitanje Stolac postojao je još i prije Drugog svjetskog rata u Kraljevini Jugoslaviji. Njegovo sjedište nalazilo se u prostorijama kasnijeg VP Doma, a ovaj savez zvao se Sokolsko društvo. Sokolstvo je bilo pokret masovne tjelesne kulture koji se prvo pojavio u Češkoj, a zatim u svim slavenskim zemljama. Dr. Miroslav Tyrš osnovao je u Pragu 1862. godine Češko gimnastičko društvo Sokol.
Bila je to građanska organizacija koja je, pored razvoja sporta, imala i određene političke ciljeve u pravcu jačanja slavenstva tj. panslavizma. Tyrš je Sokolu dao ideju, tjelesni sistem i metodu, tjelovježbenu terminologiju, razradio njegovu organizaciju, bio njegov načelnik i redaktor časopisa Sokol.
Prvo sokolsko društvo u Bosni i Hercegovini formirano je u Foči 1894. godine. Kasnije, početkom XX vijeka, i u drugim gradovima osnivala su se sokolska društva s nacionalnim predznakom: srpski, hrvatski i muslimanski Sokol.
Poslije Prvog svjetskog rata formira se Sokol Kraljevine Jugoslavije. Prema podacima, prije izgradnje Sokolskog doma u Sarajevu 1937. godine, u BiH je do tada bilo ukupno osam domova. Na području Banjaluke postojala su dva doma, u mostarskom okrugu tri, u Sarajevu dva i na području Tuzle jedan sokolski dom. Od ukupno tri doma u širem području Mostara, u Mostaru se nalazio jedan a u Stocu dva. U Stocu je Sokolsko društvo osnovano 1902, a obnovljeno je nakon Prvog svjetskog rata, 1926. godine.
U Sokolskom društvu u Stocu rad je bio uglavnom usmjeren vježbanju na spravama, prostim vježbama i strojevim vježbama. Te aktivnosti su zahtijevale zatvorene prostorije. Stolac je koristio austrougarski lager za oficire, kasniji VP Dom. Posebna pažnja se posvećivala vježbanju uz pratnju muzike. U sklopu Sokolskog društva djelovala je pleh-muzika, a najaktivniji u njoj bio je Lazo Giga koji je ujedno bio i pročelnik.
U Sokolskom društvu posebno aktivni bili su Mustafa Dizdar Benca i Ahmo Pezo. Sokolska društva još su osnovana u selima Kozice, Opličići, Poplat, Berkovići i Sokolsko društvo Trijebanj. Ovo društvo u Trijebnju je osnovano 1934. godine.
Pored Sokolskog društva u gradu Stocu, vrlo aktivno bilo je i Sokolsko društvo u selu Poplat pored Stoca. I Sokolsko društvo na Poplatu imalo je svoju pleh-muziku (limenu glazbu). Neki članovi Sokolskog društva s Poplata učestvovali su pred Drugi svjetski rat na velikom međunarodnom sletu u Pragu godine 1937, a kao posebno aktivnog u ovom društvu valja izdvojiti Vasiku Vukosava.
Đuro Šotra, stric poznatog slikara Branka Šotre, bio je posljednji predsjednik Sokolskog društva u selima Kozice i Trijebanj kod Stoca. Mešika Selimić i Salko Mustafić su bili pobjednici u potezanju konopca na pomenutom Sokolskom sletu u Pragu 1937. godine.
Poslije Drugog svjetskog rata, neposredno po oslobođenju, u sarajevskom FIS-u je od 5. do 9. maja održan Kongres Antifašističke omladine Bosne i Hercegovine. Odluke ovog kongresa, pored ostalog, dale su smjernice za razvoj tjelesne kulture u BiH i postavile njenu organizacionu strukturu. FIS je predstavljao centar svih društvenih, političkih, kulturnih i sportskih aktivnosti.
U Domu FIS-a bilo je smješteno i prvo društvo za tjelesni odgoj formirano nakon rata u Sarajevu pod nazivom „Torpedo“. Treba istaći da je golman u tada formiranom fudbalskom klubu Torpedo bio Stočanin Alija Pirija zvani Demić. FK ,,Torpedo” kasnije će promijeniti ime u FK ,,Sarajevo” pod kojim taj klub od tada do danas nastupa. U FIS-u je formirano i društvo za fiskulturu ,,Udarnik”. Nakon formiranja Gimnastičkog saveza Jugoslavije 1948. godine društvo mijenja ime u Gimnastičko društvo ,,Pavle Goranin”.
U procesu razvoja i omasovljavanja fizičke kulture došlo se do konstatacije da je atribut „gimnastički“ preuzak za svestraniju djelatnost pa je došlo do promjene naziva. U Ljubljani je 1951. godine održana skupština predstavnika svih gimnastičkih saveza republika i pokrajina te je donesena odluka da se organizacija preimenuje u Savez za tjelesno vaspitanje ,,Partizan”.
U prvim poslijeratnim godinama DTV ,,Partizan” Stolac ima sljedeće sekcije: sekciju za vježbanje na spravama, rukometni klub, odbojkaški klub i atletsku sekciju.
Po zakonu iz 1952. godine, svu imovinu sokolskih organizacija preuzeo je Savez za tjelesno vaspitanje ,,Partizan”. Prva ,,Partizanova” sala za tjelesno vaspitanje u Stocu nalazila se u Šetkinoj kući, na mjestu današnje apoteke, a poslije je bila Podgradom u Ćilimari pa u podgradskoj pekari te na kraju u kasnijim INKOS-ovim prostorijama u Uzinovićima.
Prvi poslijeratni odlazak stolačkih sportista van Stoca desio se 1953. godine, a radilo se o nastupu na Hercegovačkim partizanskim igrama u Mostaru. Osvojeno je nekoliko medalja i pehara pa je povratak bio praćen veseljem i mladalačkom pjesmom, no samo do Domanovića. Naime, kamion koji je prevozio vježbače skliznuo je s ceste i zadržao se na branicima pored puta. Sreća u nesreći je bila da se lakše ugruhalo samo nekoliko pionira i da su se polupali osvojeni pehari.
Poslije ovog sjajnog nastupa uslijedio je odlazak na Prvi republički slet u Sarajevo 1954, zatim na Druge hercegovačke partizanske igre 1955. godine, pa na Drugi republički slet koji je održan 1956. godine. U međuvremenu, odbojkaška, gimnastička i atletska sekcija postižu niz sjajnih rezultata i osvajaju dragocjene medalje i pehare koji su krasili vitrine DTV ,,Partizan” Stolac na čijem čelu se u funkciji predsjednika nalazio Mustafa Muja Obradović, njegovi zamjenici su bili Alija Pirija Demić i Asim Kovačić, a načelnici Muhamed Elezović i Šaćir Turković.
Prednjački kadar školovan je u Mostaru, Sarajevu i Zaostrogu. Kod muškaraca treba spomenuti sljedeće prednjake: Alija Pirija Demić, Mujica Gubeljić, Asim Kovačić, Hakija Rizvanbegović, Sulejman Rizvanbegović, Ahmet Šarac, Muhamed Elezović, Jovo Rundo, Munib Hrle i Mustafa Šarić Kicoš.
Kod žena načelnice su bile: Natalija Nata Jovičević Vreća, Hidajeta Mulać Arnautović, a dužnost prednjaka obavljale su: Vasvija Burina Turković, Natalija Jovičević Vreća, Stojanka Đogo Mihić, Hidajeta Mulać Arnautović, Mubera Festić, Zina Bešo Pirija, Dika Čerkez Vanje i Verica Zelenović.
U periodu od pedesetih do šezdesetih godina prošlog stoljeća Društvo za tjelesno vaspitanje ,,Partizan” Stolac doživljava značajan uspon. Bili su to idilični dani za omladinu grada. Mladi su imali priliku da putuju širom Jugoslavije i da se upoznaju sa svojim vršnjacima po BiH i cijeloj bivšoj državi. U tom periodu, svake godine su u Stocu održavani sletovi na kojima su omladina, pioniri i odrasli masovno učestvovali. Svi građani su obavezno dolazili sa svojim porodicama gledati svoju djecu. Bili su to praznici za oči i za dušu.
Poslije dva republička sleta u Sarajevu (1954. i 1956. godine), išlo se na Gymnaestradu u Zagreb. Bila je to gimnastička smotra mladih iz cijelog svijeta na kojoj je učestvovalo preko 6000 gimnastičara, a održana je 1957. godine.
DTV ,,Partizan” Stolac dao je svoje predstavnike i za proslavu na Sutjesci 1958. godine kada su kao gimnastičari nastupila dvojica stolačkih predstavnika: Tomo Babić i Muhamed Elezović. Oni su bili članovi bosanskohercegovačke brigade „Vladimir Perić Valter“, iz Slovenije je došla brigada „Tone Tomšić“, Hrvatsku je predstavljala brigada „Rade Končar“, Srbiju „Žikica Jovanović Španac“, Crnu Goru „Sava Kovačević“ i Makedoniju brigada „Goce Delčev“.
U posjetu bosanskohercegovačkoj brigadi dolazili su visoki politički zvaničnici Jugoslavije, među kojima i Aleksandar Ranković Marko, a posjetili su je i hercegovački narodni heroji Ilija Babić i Omer Mrgan.
Sljedeće godine (1959) išlo se na Savezni slet u Beograd što je predstavljalo krunu svih dotadašnjih uspjeha DTV ,,Partizan” Stolac. Pored omladinaca, na sletu su učestvovali i veterani koji su prije Drugog svjetskog rata bili na sletu u Češkoj. Među njima je bio i Vasika Vukosav koji je na otvaranju sleta u Pragu nosio zastavu ispred tadašnjeg jugoslovenskog tima. Pored njega bilo je još nekoliko starijih Stočana kao što su Simo Brkić i Jovo Ružić Kaplar.
Kako je već navedeno, u sklopu DTV ,,Partizan” Stolac djelovalo je više sportskih sekcija. Najuspješnije su bile sekcija za vježbanje na spravama, odbojkaška i atletska sekcija. Sekcija za vježbanje na spravama učestvovala je na brojnim takmičenjima širom BiH a u Stocu je bila neizostavni učesnik svih svečanih akademija i drugih manifestacija kulturnog i sportskog sadržaja. Bila je to četa mala, ali odabrana.
Jezgro ove ekipe činili su: Muhamed Elezović, Tomislav Pantić, Munib Hrle, Meho Vojinović, Mustafa Šarić Kicoš, Mirsad Šarić, Suad Rizvanović, Redžep Šehović, Džemal Handžar, Đorđe Đukić, Sveto Ijačić, Zdravko Nikolić, Risto Sijeran i Bata (on je bio iz Borova, a radio je u Stocu kao trgovac u prodavnici obuće „Bata“). Iz ove ekipe treba posebno izdvojiti nekoliko vježbača koji su imali zapažene rezultate na nivou Bosne i Hercegovine: Muhameda Elezovića, Tomu Pantića i Muniba Hrlu.
Osim gimnastičara neophodno je pomenuti i odbojkašku sekciju. Naši odbojkaši su učestvovali na republičkim i drugim takmičenjima i postigli brojne zapažene rezultate. Glavne uzdanice ove odbojkaške ekipe bili su: Ahmo Šehić, Mirko Perišić, Aleksandar Kunić, Predrag Kunić, Milan Soldo (poljoprivredni tehničar), Milan Soldo (inžinjer agronomije), Jovo Đurić, Žarko Ždralić, Mujica Gubeljić, Slobodan Ružić, Emil Meštrović i Vaso Vreća.
Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća se dešavaju značajne promjene u jugoslovenskom sportu. Formiraju se strukovni savezi na nivou države i republika koji su zamijenili društva za tjelesno vaspitanje ,,Partizan” koja dalje djeluju još samo kroz seoske partizanske igre i rekreativne sportove. U tom periodu održani su susreti DTV ,,Partizan” na Bledu, a tom prilikom stolački ,,Partizan” dobio je plaketu za rekreaciju i doprinos sportu. Zadnje gostovanje Stočani su imali u Foči na susretima seoskih društava „Partizan“.
Smrću predsjednika DTV ,,Partizan” Stolac Muje Obradovića prestaje rad ove značajne sportske organizacije u vidu DTV-a pa će ona nastaviti djelovati kao Sportsko društvo ,,Partizan” na čije čelo je izabran Šaćir Turković koji je tu funkciju obavljao do 1992. godine.
Tekst priredio: Muhamed Elezović
