BREGAVA
Sjeni Makovoj
Ćutim iza srca vodu što još brže
Od ove preda mnom šuplji kamen vaja
Kroza nj vojske idu, crni vjetar rže
S ćuprije što mene i Bregavu spaja
Desilo se nešto između nas davno
Nešto kao pijesak kroz mrežicu sita
Padalo je kroza nj i zlato i blato
Dok si tekla uvis Rijeko bogumilska
Bila si sva u prahu u mrak zamotana
Ondje gdje noga ljudska još stupila nije
Bila si sve što htjedoh bila si sudbina sama
O kako nas sunce osvetnički grije
Ovo je ostatak svega, krpa praznine
Na strašilu poljskom nikoga ne straši
Prikradaju se samo iz mojih snova ptice
Obnoć dok piju stolački vinogradi
Sami smo iznad sebe, čini se da drhte
I ruke i obale što ih vrijeme pridržava
Ti duboka od neba, na mojoj zemlji plitka
Ja voda tvoja, ti moja država
Zašto se onda čudim (iz našeg je kraja)
Toj zvijezdi što vazda nad strašnim izvorom stoji
Ko jabuka zrela nasred prazna raja
Bregavo dok tečeš mislim da postojim
