Zahvalnost
Zahvaljuljem se Bogu Jedinom što sam živ i izražavam duboku zahvalnost Cakanu Piriji, Pekaru i Čovjeku, koji mi je u ratu poklonio hljeb
Ako ti dobar čovjek pokloni hljeb
Onda je taj hljeb kao lijek
Čovjek nikada ne zaboravlja
Na zahvalnost
Boga ne vidjeh u sebi
Tako su nas nekada učili
Jednoga dana zadesila me
Strašna nesreća
Probudio sam se u bolnici u Mostaru
Bio sam napadnut i pretučen do smrti
Od Gospodara naših života
Stvorili su nas da zaštite njih u nama
Da upravljaju našim umom, da gospodare.
Prve riječi koje sam izustio u bolnici bile su:
„Zahvaljujem se Bogu Jedinome
Kad sam se danas probudio živ.“
Mom krevetu, uglavnom, prilazili su poznanici.
Dugo sam razmišljao o onome što me zdesilo.
Oni su prognozirali naše postojanje i smrt.
Ruše barijere vjere i Boga u nama
Ratovima ruše da bi poslije sebi gradili.
U stadu smo postali ovce
Životinjski instinkti u nama su duboko ostali.
Neznanje u nama kola strah
Bojimo se biti ono što jesmo
Sami sebe se bojimo
Osiromašenim i obogaljenim nude nam
Komadić vedrog neba.
„Zahvaljujem se Bogu Jedinom
Kad sam se danas probudio živ.“
Ako ti dobar čovjek pokloni hljeb,
Onda je taj hljeb kao lijek.
Čovjek nikada ne zaboravlja
Na zahvalnost.
Nebeske su sile postavile
Svaku stvar na svoje mjesto
Čovjeka niko ne treba podsjećati
Na tuđu pomoć.
On je pamti i dijeli s drugima.
Muhamed Hamo Elezović
