Jedan od značajnijih književnika i enciklopedista, a po mnogima i najveći jugoslavenski i hrvatski pisac 20. stoljeća, Miroslav Krleža, rođen je na današnji dan, 1981. godine.
Krajem dvadesetih godina prošlog vijeka postaje dominantan lik u književnom životu jugoslavenske države, a neka od najsnažnijih ostvarenja na svim poljima (poezija, roman, drama, esej, memoarska proza, polemike i publicistika, novelistika) objavljuje tridesetih, u vrijeme jačanja desnih i lijevih totalitarizama.
Krleža je ostvario ogroman opus (po različitim brojanjima, njegova sabrana djela obuhvataju između 50 i 80 tomova) koji pokriva kako središnje književnoumjetničke žanrove, tako i atipične ili marginalne zapise (enciklopedijske verzije, prepiske o raznim temama, putopisi).
Rani uticaji obuhvataju skandinavske dramatike – Ibsena i Strindberga i pjesnika-filozofa Nietzschea, kojima su se kasnije pridružili prozni i pjesnički radovi Krausa, Rilkea i Proustovo romaneskno djelo. Iako je često iskazivao averziju i prezir prema Dostojevskom, u grozničavim dijalozima Krležinih romana i drama, vidljiv je trag ruskog pisca, kao i impresionizma i ekspresionizma koji su dominirali njemačkim govornim područjem prve dvije dekade 20. vijeka.
Iako je pokrenuto čak nekoliko edicija, još ne postoji niti jedna koja bi obuhvatala cijeli Krležin opus. Dodatno takav eventualni pokušaj otežava i činjenica da je sam autor neprekidno intervenisao u svoja već objavljena djela.
Neke od svojih najljepših rečenica Krleža je posvetio našoj domovini – Bosni i Hercegovini, a najznačajnije poruke o našoj zemlji uputio je kroz “Tekstove o stećku”.
Nebrojeno je mnogo onih koji su u svojim djelima poslovično nastojali ignorisati ili osporavati sve što je vezano za Bosnu, njene narode i građane, kao i njen duh, ali Miroslav Krleža je upravo Bosni posvetio neke od svojih najljepših rečenica i misli, poruka koje se pamte generacijama.
Kroz “Tekstove o stećku” uputio je znakovitu poruku Evropi.
“Neka oprosti gospođa Evropa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Evropa, samo Bosna ima spomenike. Stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči i moli. Na kom je prikazan kao sužanj”.
Krleža je lijepo govorio i o bosanskom jeziku navodeći kako smatra da “Andrićev je jezik izvanredan, kao što je za mene najljepši naš jezik – jezik bosanskohercegovačkih Muslimana. Uzmite naprimjer Skendera Kulenovića, te Derviša Sušića, Mešu Selimovića, pa Aliju Isakovića ili Nametka ili ako hoćete i one Muslimane koji se javljaju ranije, još osamdesetih godina. Može misliti o tome ko što hoće, ali ako se tome jeziku doda još i talent, onda je to literatura srca”.
Veliki književnil je preminuo je Zagrebu, 29. decembra 1981. godine.
Radiosarajevo.ba
