U biblioteci “Mak Dizdar” uz pomoć ljubazne bibliotekarke pronađem par naslova koji mi se učine zanimljivim. Kraj Bregave u dahu pročitam knjigu Ante Tomića, “Ništa nas ne smije iznenaditi” po kojoj je rađen scenarij za sjajni film “Karaula”. Čitao sam i ranije Tomića, odnosno njegove „Poskoke“, i znao sam da sa Antom nema fule; lijepo i nadasve zabavno.
Čitao sam mnogo u posljednje vrijeme, ali je knjiga Amina Maaloufa, “Leon Afrikanac” jedna od onih koja me je duboko „pomjerila“. Sjajan uvid u povijesnu ličnost i događaje te informisano pridodavanje fikcijskih sadržaja je nešto što može ponuditi samo izrazito obrazovan i pritom maštovit autor. U ovoj knjizi saznajemo o sudbini Leona, ali i o sudbinama raznih zajednica u kojima se zadesio. Pad islamske Španije, borba za prevlast sultana unutar muslimanskih društava, previranja unutar Rima i Vatikana te sukobi svjetovnih i „duhovnih“ vladara kršćanske Evrope…
Na koncu, borba pojedinca koji se je zadesio u svemu tome: carstvima benigna, a ustvari suštinska i ljudska. Ovo je jedna od najboljih knjiga što sam ikada čitao još od vremena djetinjstva – da parafraziram kazano u romanu – vremena kada sam vjerovao da su životinje opasnije od ljudi.
Interesantno je to da je ovaj libanonski pisac sa adresom boravišta u Francuskoj ustvari kršćanin. Upravo kao što sam ja Evropljanin i musliman, tako se i Amin kao Arapin i kršćanin našao unutar identiteta koji djeluju ambivalentni. Mi koji smo naizgled nespojivih identiteta, možemo punije osjećati riječi sa zadnje stranice romana:
I evo me opet, sine moj, na ovom moru, svjedoku svih mojih lutanja, a koje sada tebe odvodi u prvo izgnanstvo. U Rimu si bio „sin Afrikanca“, u Africi ćeš biti „sin kaurke“. Gdje god se obreo neko će postavljati pitanja o boji tvoje kože i o tvojoj vjeri. Ne ugađaj njihovim nagonima, sine, nemoj se sagibati pred mnoštvom! Musliman, Židov ili Kršćanin, svi te oni moraju prihvatiti takvog kakav jesi, ili će te izgubiti. Kada ti se ljudi učine skučena duha, reci sebi da je Božija zemlja široka, i široke su ruke Njegove i srce Njegovo. Nikada ne oklijevaj otići daleko, preko svih mora, preko svih granica, svih domovina, svih vjerovanja.
Iz romana Amina Maaloufa, Leon Afrikanac, Šahinpašić, Sarajevo 2002, str. 342.
