Izložba je u potpunosti posvećena iskustvima osoba koje su preživjele ratno seksualno nasilje kao mlade osobe i iskustvima djece rođene zbog rata te za cilj ima podizanje svijesti o višestrukim problemima s kojima se ove žene i muškarci suočavaju u svakodnevnom životu.
Izvršna direktorica Muzeja ratnog djetinjstva Sarajevo Amina Krvavac kazala je da je Muzej u dosadašnjem radu dokumentovao na hiljade ličnih iskustava djece i mladih iz različitih zemalja, koja svjedoče o djetinjstvu i odrastanju u ratu.
– Ono sto nas je potaklo da pozovemo preživjele i djecu rođenu zbog rata da podijele svoja iskustva jeste činjenica da smo u jednom trenutku osvijestili to da niti jedna lična priča, predmet ili videomaterijal u našoj kolekciji ne govori o bilo kakvoj vrsti ratnog seksualnog nasilja – naglasila je.
Dodala je da je opštepoznato da su različiti oblici ratnog seksualnog nasilja bili veoma rasprostranjeni i korišteni kao jedno od sredstava ratovanja u ratu u BiH te da su shvatili da je tema ratnog seksualnog nasilja i dalje tabu tema u bh. društvu.
– Važno je da pokusamo doprinijeti razbijanju tog tabua i borbi protiv stigmatizacije koja je, ukoliko razgovarate sa preživjelim, jedan od glavnih uzroka toga da se preživjeli ni gotovo 30 godina kasnije ne usuđuju govoriti o svojim iskustvima – naglasila je.
Izložba, dodala je, predstavlja i radove preživjelih koji su nastali na radionici mapiranja tijela koja koristi jezik umjetnosti kao medij za prenošenje različitih životnih iskustava i u tom procesu doprinosi jačanju individualnih snaga i vrijednosti svake osobe.
Predstavnica preživjelih i učesnica na radionici mapiranja tijela Midheta Kaloper Oruli kazala je da je ljuta što ne može da započne govor riječima zahvalnosti prema institucijama Bosne i Hercegovine kojima je obaveza da rješavaju njihova pitanja i potrebe.
– Kako su naša djeca patila u ratu, tako su sa druge strane patile i njihove majke, nane, sestre, tetke i to je neraskidiva veza i povezana bol.
Jer i mi smo građanke ovog društva i ne tražimo puno. Želja nam je da poslije ovoga budete naši partneri u rješavanju naših potreba – poručila je.
Otpravnica poslova Britanske ambasade u BiH Ruth Wiseman izrazila je zadovoljstvo što je imala priliku surađivati sa partnerima projekta.
– Rješavanje pitanje seksualnog nasilja je veoma bitno za Veliku Britaniju i mnogo radimo na tome sa vlastima u BiH kako bi se žrtvama osigurale naknadu za pretrpljenu bol – kazala je te poručila da lokalne zajednice također trebaju dati podrška preživjelim žrtvama seksualnog nasilja.
Šefica Misije Međunarodne organizacija za migracije u BiH Laura Lungarotti kazala je da čine velike napore da djeca koja su proistekla iz rata budu i adekvatno zbrinuta te da im se osigura pravo na kompenzaciju.
– Ključna poruka je da se mora iskorijeniti takvo kršenje ljudskih prava – zaključila je.
Prisutnima su se obratile i predstavnice Udruženja “Zaboravljena djeca rata” Ajna Jusić i Lejla Demon koje hrabro i neumorno podižu glas za prava djece rođene zbog rata.
– Cijeli proces je bio težak za nas i kroz izložbu ćete vidjeti da su naše rane stvarne. Izložba je teška, ali je potrebna za bolju budućnost, jer niko od nas nije birao ovakvu sudbinu – poručila je Jusić.
Na izložbi su predstavljeni isječci iz videosvjedočenja preživjelih i djece rođene zbog rata, dokumentovana u saradnji sa udruženjem Zaboravljena djeca rata i fondacijom Krila nade, kao i radovi nastali tokom radionice mapiranja tijela realizovane u saradnji sa Udruženjem Psiholab, a na kojoj su preživjele na drugačiji način progovorile o svojim iskustvima, ali i nadanjima za budućnost.
Izložbu je postavio je Muzej ratnog djetinjstva i realizovao u partnerstvu s Udruženjem Zaboravljena djeca rata, Fondacijom Krila nade i Udruženjem PsihoLab.
Izložba je jedan od rezultata projekta “Traganje za brigom, pravdom i podrškom za preživjele seksualnog nasilja u ratu u Bosni i Hercegovini” koji provodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), a podržava Vlada Ujedinjenog Kraljevstva, i koji ima za cilj da poboljša kvalitet života preživjelih, osigura da preživjele nisu izložene diskriminaciji, te da imaju lakši pristup pravima i uslugama.
(FENA)
