Proteklih mjesec dana sam igrom slučaja prošao kroz mnoge gradove u domovini. Prelijepi su Trebinje, Bihać, Jajce i Banja Luka. Lijepi su i naši ljudi u svim ovim gradovima. Unatoč prisustvu različitih etničkih grupa koje su ponekad u ciljevima suprotstavljene, mislim da smo svjesni da je BiH mnogo više od mehaničkog zbira etničkih grupa (konstitutivnih i Ostalih), odnosno da je naša domovina u interakciji različitih tradicija, kultura, religija… posebna i nenadmašna vrijednost.
Svakako da su Hrvati iz BiH integralni dio cjelokupnog hrvatskog naroda te da su Srbi iz BiH dio cjelokupnog srpskog korpusa na području bivše Jugoslavije i šire ili da bh. građani koji pripadaju muslimanskom kulturno-povijesnom krugu mogu dijeliti vrijednosti i slične kulturno-tradicijske obrasce sa muslimanima iz drugih zemalja. Međutim, svi smo mi državljani naše stare i lijepe zemlje i kao građani BiH imamo dodirne tačke i specifičnosti koje nas determinišu kao Bosance i Hercegovce uz sve naše druge pripadnosti.
I ono što mene posebno raduje je to što kada sretnem ljude iz čitave BiH svi mnogo znaju o Stocu. Mi smo malo mjesto i površinom i brojem stanovnika, ali smo u državi istaknutiji i prepoznatljiviji od mnogih dosta većih i mnogoljudnijih gradova od preko 30 hiljada stanovnika. Kada se predstavljam, često dodam da sam iz grada Mustafe Golubića ili Maka Dizdara. Iz grada Radimlje i Boljuna. Iz grada gdje su Daorson i Vidoški. Sa Bregave.
