Jutro je, zadnje majsko u 2021. godini. Da vidim raja koliko vas noćas nije spavalo? Ili da okrenem pitanje: Koliko vas je jučer i sinoć suze radosnice pustilo?
Nisam ni ja spavao. I pustio sam suze radosnice. Hvala ti ŠEMSUDINE SUDO HASIĆU! Hvala ti Feđa Dudić!!!
Hvala igračima, stručnom štabu, članovima Uprave, veliko hvala navijačima Red Army!!!
Slavio je Mostar (cijeli), moj Stolac, Konjic, Jablanica, Čapljina, Ilidža, u Grudama – staroj utvrdi Red Army, slavilo se i u Širokom Brijegu, u brojim bosanskim gradovima i cijeloj Hercegovini. Širom svijeta, na svim kontinentima gdje ima bar jedan navijač Veleža. Širom bivše Yuge gdje Rođeni imaju navijača znatan broj, od Triglava do Đevđelije.
Prošle su 33 godine, završila su 33 kola i naredne 33 godine Bosno i Hercegovino! Evropo, računajte na Rođene da su u vrhu domaće lige i u srcu Evrope!
To ti je 3×33=99.
Kakav tespih Rođenih. A 99 godina živi ovaj klub. Devedeset devet godina u kojima je ostao, opstao, padao, dizao se, u kojima mu je bila namijenjena sudbina nestanka. Ali, ne, ne! Neće da može! Evo Veleža, evo Rođenih. Na vrhu planine, u srcu Evrope. Tamo pripada, tamo je bio, tu će biti i ostati. Život je zaista lijep i nepredvidiv. Kad se lopta zakotrlja po zelenom tepihu – sve stane u taj trenutak radosti, sreće, ushićenja, kad Rođeni daju gol. A dali su ih 50 čistih u 33 kola. Primili 30. Poraženi samo 4 puta. Slavili u 16 mečeva. I neriješeno odigrali 13 puta. Serija od 20 utakmica u nizu bez poraza je apsolutni klupski rekord koji je oboren nakon više od 40 godina. Osvojen 61 bod. Svaki pošteno i momački, herojski zarađen.
Sati je 05:38, vrijeme je za jutarnju kafu koja miriše na Velež. Zaslađenu ljubavlju prema klubu.
Dobro ti jutro Bosno i Hercegovino!
Dobro ti jutro Evropo!
Eto nas, dolazimo!
Naše vrijeme je nastupilo!!!
Nermin Bise
