Novi i neviđeni oblici prirodnih katastrofa najviše se osjećaju u poljoprivrednoj industriji, objavila je u četvrtak UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO).
Ni u jednom drugom trenutku historije poljoprivredno-prehrambeni sistemi nisu se suočili s više opasnosti kao što su mega požari, ekstremno vrijeme, neobično veliki rojevi pustinjskih skakavaca i nove biološke prijetnje, kao tokom prošle godine pandemije Covida-19. Niti su viđeni tako često, intenzitetom i složenošću, rekla je agencija u novom izvještaju.
Ove katastrofe uništavaju egzistenciju u poljoprivredi, nanoseći kaskadne negativne ekonomske posljedice od domaćinstva do nacionalnog nivoa, koje bi potencijalno mogle trajati generacijama.
Prema FAO-u, katastrofe se danas događaju tri puta češće nego 1970-ih i 1980-ih.
Poljoprivreda apsorbuje nesrazmjerni udio od 63 posto njihovog utjecaja u odnosu na druge sektore, poput turizma, trgovine i industrije.
Najmanje razvijene i zemlje sa niskim do srednjim dohotkom prošle su najgore od svih. Od 2008. do 2018. godine prirodne katastrofe koštale su poljoprivredne sektore ekonomija u razvoju više od 108 milijardi dolara oštećene proizvodnje usjeva i stoke.
U istom periodu Azija je bila najviše pogođena regija, s ukupnim ekonomskim gubicima od 49 milijardi dolara, zatim Afrika s 30 milijardi dolara, i Latinska Amerika i Karibi s 29 milijardi dolara.
Suša je prepoznata kao najveći krivac za gubitak poljoprivredne proizvodnje, praćen poplavama, olujama, štetočinama i bolestima, te šumskim požarima.
Suše su prouzrokovale 34 posto ratarske i stočarske proizvodnje, u poređenju s padom proizvodnje od bioloških katastrofa u tom periodu za devet posto.
U međuvremenu, pandemija Covida-19 pogoršava postojeće probleme.
Osim štete po ekonomije zemalja, posljedice po sigurnost hrane i prehranu su duboke. Ovo izdanje FAO-ovog izvještaja po prvi put pretvara ekonomske gubitke u kalorijske i prehrambene ekvivalente.
Procjenjuje se da je gubitak proizvodnje usjeva i stoke u najmanje razvijenim zemljama i zemljama sa niskim i srednjim dohotkom između 2008. i 2018. ekvivalentan gubitku od 6,9 biliona kilokalorija godišnje. To je jednako godišnjem unosu kalorija sedam miliona odraslih.
Izvještaj tvrdi da je ulaganje u otpornost i smanjenje rizika od katastrofa, posebno prikupljanje podataka i analiza za dokaze utemeljene akcije, od najveće važnosti kako bi se osigurala presudna uloga poljoprivrede u postizanju održive budućnosti.
Klix.ba





