24. 5. 1981. godine ostao je zlatnim slovima upisan u historijske knjige Veleža.
Na taj dan FK Velež je po prvi put osvojio Kup Maršala Tita. U Beogradu, pred 40. 000 gledalaca pao je Željezničar, kojeg je sa klupe vodio Ivica Osim. Skoro 15. 000 (po nekim izvještajima i 20. 000) navijača iz Mostara, bilo je svjedokom historijske pobjede. Tako je FK Velež postao prvi klub iz Bosne i Hercegovine sa osvojenim peharom Kupa Maršala Tita.
U četvrtfinalu protivnik je bila makedonska ekipa Breglanica. Golovima V. Halilhodžića i Dragana Okuke u prvom poluvremenu, Velež je slavio sa 2:0. U polufinalu, Veleža je čekala Budućnost iz Podgorice. Utakmica se igrala u Mostaru, a Velež je slavio rezultatom 2:1. Oba gola postigao je Vahid Halilhodžić. Datum utakmice je mnogima ostao u sjećanju, 01. 4. 1981. Dan kada su se navijači Veleža okupili pod imenom Crveni Šejtani, a kasnije nazvani Red Army, saopšteno je na internet stranici FK Velež.
Mostarci su tih dana živili samo za jednu utakmicu, a to je finale u Beogradu protiv Željezničara. Kolone auta, autobusa i dva specijalna voza krenula su za Beograd. Taj dan se na Marakani zaorila pjesma i skandiranje „ Rođeni, Rođeni“ sa jedne strane, i „ Željo, Željo“ sa druge strane stadiona. Željezničar je bolje otvorio utakmicu, i prvi poveo golom Baždarevića (penal u 34. minuti).
Na poluvremenu trener Veleža, Miloš Milutinović, pravi odličnu izmjenu. Umjesto Mičića u igru je u ušao Vukoje. Velež vrlo brzo dolazi do izjednačenja, a zatim i do prednosti, golovima Vahida Halilhodžića. Kod drugog gola Vukoje je bio asistent. Prednost Veleža nije dugo trajala, jer je sudija Vlajić opet pokazao na penal, i opet je Baždarević bio precizan. Igrala se 62. minuta, rezultat je bio 2:2. To igrače Veleža nije poremetilo, i nastavili su sa napadima na gol Željezničara. Dragan Okuka u 78. minuti, na asistenciju V. Halilhodžića postiže gol, i postavlja konačnih 3:2. Veliko slavlja Rođenih u Beogradu, ali i u Mostaru moglo je da krene.
Tada je mnogima ostalo u sjećanju da su se navijači Veleža nakon utakmice klanjali Vahidu na Terazijama, kojem je ta utakmica bila oproštajna, jer je bio dogovoren transfer u Nantes.
“Ostvarili smo veliku pobjedu, prema mišljenju mnogih najveću u historiji Veleža. Bila je to jedna od mojih najboljih utakmica u igračkoj karijeri i sigurno jedan od najsretnijih dana u mom životu”, rekao je Vahid Halilhodžić.
Koliko je to bila velika utakmica, dovoljno govore riječi Mehmeda Meše Baždarevića:
“To je bio prvi veliki okršaj kojem sam prisustvovao. Igrali smo protiv velikog Veleža, a Kup je bio izuzetno renomirano takmičenje. Nažalost, poraženi smo, a imali smo veliku želju da pehar donesemo u Sarajevo. Zaista velika utakmica, za mene uz Videoton najveća Željina iz tog vremena. Pamtim da je atmosfera bila odlična. Postigao sam dva pogotka sjajnom golmanu i čovjeku Enveru Mariću, ali to nije bilo dovoljno“, rekao je Mehmed Meša Baždarević.
Mostarci su svojim herojima priredili veličanstven doček na stadionu Pod Bijelim brijegom, a preko 20. 000 navijača je pjevalo u jedan glas: „Procvjetala bijela lala, Velež nosi Kup Maršala.“
Beograd, Stadion Marakana, 40. 000 gledalaca.
Velež – Željezničar 3:2 ( V. Halilhodžić 55. min, 58. min, Okuka 78. min – Baždarević 34. min (P), 62. min (P)
Sastav : Marić, Kalajdžić, Mičić (Vukoje), Ledić (Mulahasanović), Matijević, Đurasović, Okuka, Slišković, V. Halilhodžić, Međedović, Skočajić.
Trener : Miloš Milutinović
Željezničar: Njeguš, Berjan, Komšić, Lučić, Saračević, Čilić, Nikić (Grabo), Odović (Vlaški), Paprica, Baždarević, Bahtić.
Trener: Ivica Osim
Svoj doprinos u sezoni koja je krunisana prvim peharom Kupa Maršala Tita dali su i Šišić, Lučić, Obšivač, Jovanović, Mesledžija, Dilberović, Tojaga te u to vrijeme mlade snage: M. Hadžiabdić, P. Jurić, Bijedić, kao i pomoćni treneri Franjo Džidić, Marko Čolić, kondicioni trener Pero Radeljić, te fizioterapeut Govedarica.
Mostarski.ba/FK Velež(Historioja.ba





