Sukobi između izraelskih i palestinskih snaga i dalje se ne smiruju, a posljednja dešavanja pokazala su kako je, u odnosu na sukobe prije deceniju ili dvije, vojna tehnologija znatno uznapredovala kako s jedne tako i s druge strane.
Osim što se u sukobima koriste brojne rakete, pripadnici militantne skupine Hamas u posljednjih nekoliko dana lansirali su i nekoliko “dronova samoubica” naziva “Shebab” prema Tel Avivu i drugim izraelskim gradovima. Međutim, prema posljednjim izvještajima izraelskih snaga, vojska ove države uspjela je presresti pet ovakvih dronova.
Osim toga, prema informacijama izraelskih medija, pripadnici grupe Hamas su od početka sukoba ispalili oko 2.000 raketa prema vojnim i drugim ciljevima u Izraelu. Iako je broj raketa jasan pokazatelj kako je Hamas uistinu ojačao i postao veoma bitan vojni faktor na Bliskom istoku, učinkovitost ovih napada ostala je upitna.
Uprkos činjenici da je Hamas uspio ispaliti znatan broj raketa, veliki broj njih nije uspio završiti na teritoriji Izraela, a najveću “zahvalnost” za to građani Izraela duguju protivraketnom sistemu Iron Dome (Željezna kupola), koji mnogi nazivaju ponosom izraelske vojne tehnologije.
Šta je Iron Dome ili Željezna kupola?
Iron Dome predstavlja izraelski protivraketni odbrambeni sistem koji su snage ove države u rad pustile još u martu 2011. godine. Naravno, korijen same ideje o kreiranju sistema koji će neutralisati sve rakete usmjerene na izraelske vojne ciljeve potječe i od ranije, tačnije od izraelsko-libanonskog rata 2006. godine, kada su pripadnici Hezbolaha ispalili na hiljade raketa prema Izraelu.
Ilustracija: Shutterstock
Već sljedeće godine, vojni zvaničnici su najavili izradu protivraketnog sistema koji će predstavljati prvu liniju odbrane izraelskih gradova od napada.
Za izradu ovog sistema angažovana je državna kompanija Rafael Advance Systems, koja se upustila u izradu projekta u saradnji s avioindustrijom Izraela i izraelskim odbrambenim snagama. Prema navodima medija, Izrael je za ovaj projekt na početku izdvojio ukupno 210 miliona dolara, a izrada cjelokupnog projekta trajala je gotovo pet godina.
Iron Dome – ponos izraelske vojne tehnologije (Foto: EPA-EFE)
Osim toga što je projekt finansirao Izrael, znatnu finansijsku injekciju za ovaj projekt osigurale su i Sjedinjene Američke Države, koje su nekoliko puta iz budžeta uz odobrenje Kongresa izdvojile milionske iznose kako bi finansirale izgradnju, unapređenje i dodatni razvoj izraelskog odbrambenog sistema.
Međutim, iako je sama izrada ovakvog projekta djelovala impresivno, posebno ako se u obzir uzme podatak da je Izrael za unapređenje ovog sistema u saradnji s SAD-om izdvojio milionske iznose, ono što je fasciniralo brojne stručnjake jeste sam način na koji funkcioniše izraelski protivraketni sistem.
Kako funkcioniše Iron Dome?
Prema navodima izraelskih vojnih zvaničnika, Iron Dome ima mogućnost da se suprotstavi i presretne gotovo sve rakete kratkog dometa upućene prema Izraelu.
Sistem protivraketne zaštite sastoji se od tri dijela. Prvi dio predstavlja radarski sistem koji za cilj ima praćenje kretanja raketa koje Hamas ili druge organizacije upute prema Izraelu. Drugi dio predstavljaju same Tamir presretačke rakete koje su smještene u tzv. baterijama koje mogu nositi ukupno 20 raketa.
Svaka od ovih raketa košta između 20 i 100 hiljada američkih dolara, a njihova ukupna težina iznosi 200 kilograma. S obzirom na značaj Iron Domea za zaštitu Izraela, baterije s raketama raspoređene su širom Izraela, većinom uz samu granicu s palestinskim dijelovima, čime se što brže nastoje neutralisati neprijateljske rakete.
Na kraju, posljednji, ali ne i manje bitan dio Iron Domea predstavlja mobilna kontrolna jedinica koja zapravo analizira putanje raketa upućenih prema Izraelu, procjenjuje njihovu tačku udara te upućuje komande prema “bateriji” iz koje se rakete ispaljuju.
Da li sistem ima mane?
Iako izraelske vlasti ističu kako je efikasnost Željezne kupole gotovo 90 posto te da u svim situacijama može presresti većinu raketa, posljednja Hamasova raketiranja izraelskih teritorija pokazala su kako i ovaj “besprijekorni” sistem ima određenih mana koje u budućnosti mogu nanijeti mnogo veću štetu Izraelu.
Hamasove rakete “Qassam” (Foto: EPA-EFE)
Kako prenose brojni analitičari, iako je sistem i u ovom sukobu presreo veliki broj raketa, najveća slabost sistema Iron Dome je ta što ima nepoznatu “tačku zasićenja“, odnosno maksimalan broj raketa s kojima u istom trenutku može izaći na kraj.
Ukoliko bi Hamas poslao veći broj raketa nego što Iron Dome u suštini može presresti, gotovo sigurno će u jednom trenutku doći do preopterećenja sistema, što znači samo jedno – da će Hamasove rakete pogoditi ciljeve.
Osim toga, opskrba Tamir raketama, također, predstavlja problem za Izrael. Kako se navodi, rakete su izuzetno skupe, a njihova proizvodnja i dalje je ograničena, što Izrael potencijalno može dovesti u ozbiljnu opasnost s obzirom na to da Hamas s druge strane znatno brže i po povoljnijoj cijeni dolazi do raketa naziva Qassam.
Iako je izraelski sistem do sada pokazao izuzetno dobre rezultate, brojni vojni stručnjaci su zabrinuti te ističu kako Izrael ne ulaže dovoljno sredstava u unapređenje odbrambenog sistema.
“Ako Hamas može probiti raketni štit sa 100 raketa koje lansira u samo nekoliko minuta, koliko mogu Hezbollah i Iran naštetiti dužim, većim i preciznijim raketama koje posjeduju?”, ističu izraelski stručnjaci.
