Devetog maja 1950. godine Robert Šuman je predstavio svoj prijedlog kreiranja organizovane Evrope. Ovaj prijedlog, poznatiji kao “Šumanova deklaracija” (Schuman Declaration), smatra se početkom kreacije onoga što je danas poznato kao Evropska unija.
Danas, deveti maj je postao evropski simbol (Dan Evrope) koji zajedno sa himnom i zastavom, identifikuje politički entitet Evropske unije. Dan Evrope je prilika za aktivnosti i festivale koji Evropu približavaju njenim građanima i narodima.
Evropski pokreti širom Evrope, polazeći od svoje misije, promovišu evropske vrijednosti, od svog osnivanja obilježavanjem 9. maja serijom kulturnih aktivnosti usmjerenih ka različitim ciljnim grupama.
ŠTA JE DAN EVROPE?
Vjerovatno ste nekada naišli na podatak da se 9. maja obilježava “Dan Evrope“ i možda ste se zapitali o njegovom značenju. Mali broj ljudi u Evropi zna da je 9. maja 1950. godine učinjen prvi korak ka stvaranju onoga što mi danas prepoznajemo kao Evropsku uniju.
U Parizu je toga dana, uprkos prijetnjama koje su se nadvijale nad cijelom Evropom od izbijanja Trećeg svjetskog rata, francuski ministar spoljnih poslova Robert Šuman (Robert Schuman) pročitao svjetskoj javnosti deklaraciju kojom je pozvao Francusku, Njemačku i druge evropske zemlje da udruže svoju proizvodnju uglja i čelika u “prvo konkretno stvaranje Evropske federacije”.
Ministar Šuman je predložio stvaranje nadnacionalne institucije koja bi upravljala industrijom uglja i čelika, sektorom koji je u to vrijeme predstavljao osnovu vojne industrije. Stavljanjem pod kontrolu ovako značajne industrije, budući rat ili sukob bi bio nezamisliv. Sve je počelo tog dana. Zato je na samitu lidera EU u Milanu 1985. odlučeno da se 9. maj proslavlja kao “Dan Evrope”.
Svaka zemlja koja demokratskim putem odluči da pristupi Evropskoj uniji prihvata i njene fundamentalne vrijednosti kao što su mir i solidarnost. Ove vrijednosti se izražavaju kroz ekonomski i socijalni razvoj obuhvatajući dimenzije životne sredine i regiona što su garancije za pristojan životni standard za sve građane.
Iako Evropa kao takva postoji već vijekovima, elementi koji su je ujedinili, u odsustvu pravila i institucija, u prošlosti su bili nedovoljni da spriječe užasne tragedije.

Integracija Evrope se neće dogoditi za jedan dan, čak ni za nekoliko decenija. Nedostaci još uvijek postoje i očigledni su. Projekat koji je započeo poslije Drugog svjetskog rata još uvijek je nov. U prošlosti, napori u Evropskoj uniji su se zasnivali na dominaciji jedne grupe država nad drugom. Ovi pokušaji nisu mogli da opstanu jer oni nad kojima se vlada imaju samo jednu aspiraciju: da ponovo osvoje svoju slobodu.
Savremena ambicija je potpuno drugačija: izgraditi Evropu koja poštuje slobodu svih naroda koji je čine. Samo ujedinjenjem njenih naroda Evropa može postati gospodar svoje sudbine i razviti pozitivnu ulogu u svijetu.
Evropska unija služi svojim građanima. Uz očuvanje svojih posebnih vrijednosti, običaja i jezika, građani Evrope treba da se u Evropi osjećaju kao kod svoje kuće.
O ŠUMANOVOJ DEKLARACIJI…
Davne 1950. godine, francuski ministar Robert Šuman objavio je dokument koji će ostati zapamćen kao “Šumanova deklaracija”. Bilo je to vrijeme neposredno poslije Drugog svjetskog rata, kada je još uvijek vladalo duboko nepovjerenje između dvije velike evropske nacije – Francuske i Njemačke – koje su više od jednog stoljeća (XIX i XX) međusobno ratovale oko pitanja “ko je jači” i da li će pogranične, rajnske oblasti Alzas i Loren pripadati jednoj ili drugoj državi. Pod utjecajem ideja o evropskoj integraciji kao najefikasnijem načinu da se eliminišu stalni ratovi u Evropi, francuski ministar spoljnih poslova, Šuman je 9. maja 1950. godine u historijskoj deklaraciji objavio da “francuska vlada predlaže da se cjelina francuske i njemačke proizvodnje uglja i čelika stavi pod zajedničku ‘visoku vlast’, u okviru organizacije koja će biti otvorena i za ostale evropske zemlje”.
Prijedlog se odnosio na kontrolu dva, za privredu i rat, strateška proizvoda: uglja (glavni energent tog vremena) i čelika (glavna sirovina za izradu oružja). Ali prijedlog je imao i dalekosežniji cilj, koji je jasno naveden “ovaj prijedlog će predstavljati prvu konkretnu osnovu jedne Evropske federacije, koja je neophodna za održavanje mira“. Predlagači su, gotovo vizionarski predvidjeli da: “Evropa neće nastati odjednom, niti u okviru jedinstvene, sveobuhvatne strukture; ona će biti stvarana putem konkretnih rezultata, kojim se u prvom redu postiže solidarnost na djelu”.
Izvor: hamdocamo.wordpress.com, hč / arhiva





