Putovao Isa a.s. sa jednim čovjekom pa pošto silno ogladniše i dođoše u blizinu nekog sela Isa mu, davši nekoliko novaca, reče:
– Idi i nabavi nam nešto za jelo! Čovjek ode, a Isa se pripremi za namaz i poče da klanja. Kada čovjek dođe donese sa sobom tri pogačice i sjede isčekujući da Isa završi svoj namaz, a kako mu se to čekanje odulji on pojede jednu pogaču. Isa je, kada je čovjek dolazio, primijetio da on nosi tri pogače, a kada završi namaz vidje da imaju samo dvije te on upita čovjeka:
– Gdje je ona treća pogačica?
Čovjek odgovori:
– Samo dvije pogače sam donio!
Onda oni pojedoše te dvije pogače i krenuše dalje. Kasnije naiđoše na krdo gazela koje su pasle travu i Isa pozva jednu gazelu koja im odmah sama dođe. Oni je zaklaše i jedoše koliko im je bilo potrebno, pa onda Isa reče tom čovjeku: – Tako ti onoga koji ti je omogućio da vidiš ovo čudo, reci mi ko je pojeo onu treću pogaču?
Čovjek odgovori:
– Samo dvije pogače sam donio!
Oni krenuše dalje i dođoše u neko selo a Isa pozva Uzvišenog Allaha da im dadne nekog ko će ih izvijestiti o tom selu. Allahovim izunom i moći, jedna cigla progovori i izvijesti ih o svemu što je Isa pitao i htio da zna. Čovjek koji putovaše s njim se čudio svemu tome, a Isa ga opet upita?
– Tako ti onoga ko ti je dao da vidiš ovo čudo, reci mi ko je pojeo onu treću pogačicu?
Čovjek opet odgovori:
– Samo dvije pogače su bile!
Nakon što su krenuli dalje naiđoše na jednu rijeku, a Isa uze čovjeka za ruku i pređoše preko rijeke hodajući po površini vode. Čovjek začuđeno uzviknu: Subhanallah!
Isa ga i tada upita za onu treću pogaču, a čovjek opet jednako odgovori da su samo dvije pogače i bile!
Idući dalje naiđoše na napušteno selo, a nasred sela tri velike gomile pijeska.
Isa tada reče:
– Sa Allahovim izunom budi zlato!
Na veliko čuđenje tog čovjeka, sve tri hrpe pijeska se pretvoriše u tri hrpe zlata, a Isa dalje reče:
– Jedna hrpa meni, jedna tebi, a treća onom ko je pojeo onu treću pogaču! Tada čovjek uzviknu:
– Ja sam pojeo onu treću pogaču! Isa mu dade sve tri hrpe zlata i napusti ga te ode svojim putem, a čovjek ostade ne znajući kako toliko zlato da ponese sa sobom.
Tuda naiđoše tri čovjeka, razbojnika, pa kada ga vidješe sa tim zlatom ubiše ga kako bi sve uzeli sebi. Onda jednog između sebe poslaše u susjedno selo po hranu, a kada on ode reče, jedan od one dvojice što ostadoše, drugome:
– Kada onaj dođe ubićemo ga i svo zlato podijeliti između nas dvojice! Drugi razbojnik se odmah složi s tim.
Što se tiče onog trećeg, on ode razmišljajući kako da se riješi svojih ortaka. Tako odluči da u hranu koju im donese stavi otrova pa kada je njih dvojica pojedu da se otruju. On tako uradi, donese hranu, a ova dvojica ga po dogovoru ubiju, a zatim pojedu onu otrovanu hranu pa i njih oba umiru!
Kasnije Isa ponovo tuda naiđe pa kada ih četvoricu ugleda kako mrtvi leže oko onog zlata reče:
– Ovako dunjaluk postupa sa onima koji se samo za dunjaluk bore!
Izvor: NU-M
