Sva mjesta, osim Stoca, su usputna. Koliko god daleko da odemo, sanjamo o povratku. Da li je Stolac naša zadnja stanica?
– Danas sam posjetio mezar rahm. Mirsade Čekro i proučio fatihu za njenu dušu. Roditelji su mi pričali koliko me pazila i voljela te me podsjetili koliko zahvalan trebam biti Mirsadi. Naše porodice su živjele zajedno u Gnojnicama.
– Danas je bila i dženaza rahm. Veliji Piriću. Kada uđeš u srce djeteta, to je ljubav koja nikada ne prestane. Veliju znam još iz Bijelog Polja i kao dječak sam zavolio i Veliju i njegovog brata Džemu.
– Prije manje od deset dana, na bolji svijet je preselio rahm. Halil Tica. Halku pamtim po lijepom; po osmijehu i dobroćudnosti. Njegovog sina i kćerku sam upoznao u školi, kada smo se vratili u Stolac, i nerazdvojni smo i danas.
Stolac nije zadnja stanica. Nebo je! Samo, eto, Stočanima je njihov grad najsličniji nebu ili onome što zamišljaju kao raj ili džennet. Ako tamo duša bira što poželi, siguran sam da već postoji predio kojim žubori Bregava. Rahmet i pokoj dušama svih onih koji su utkali dio lijepog u naš čarobni gradić.
Bešir Isaković, 14. 4. 2019. godine
