Ima u Stocu riječi koje čovjek čuje, a da ne zna jesu li uvreda, prijetnja ili ponuda za ručak.
– Šta bi ti, možda juvalake?
Tu se, uglavnom, čovjek nasmije.
A onda nastavi dalje.
Jer danas malo ko zna da juvalaci nisu nastali kao dosjetka, nego kao sasvim ozbiljan ručak.
I to kakav.
Dok se buredžici još uvijek šepure po soframa, tanjirima i svadbama, juvalaci su se povukli. Nisu pravili buku. Nisu tražili reklamu. Nisu imali restoran koji bi ih proglasio „autentičnim gastrobrendom Hercegovine“.
Jednostavno su nestali.
Kao mnoge dobre stvari koje nisu znale same sebe reklamirati.
A juvalak je, zapravo, vrlo jednostavna stvar.
Uzmeš meso.
Posoliš.
Napraviš male grudvice.
Uvaljaš ih u brašno i spustiš u ulje.
Tu počinje cijela filozofija.
Kad zamiriše kuhinja, znaš da je čovjek gladan. Kad počne pucketati ulje, znaš da domaćica nema vremena za filozofiju. A kad se na kraju pojave jogurt, pavlaka i saransak, onda više nema potrebe ni za kakvim objašnjenjem.
To se jede.
Juvalaci su, čini se, bili jelo za vrijeme kada se od pola kilograma mesa mogao napraviti ručak, a od jednog ručka uspomena.
Danas bismo, vjerovatno, prvo pitali koliko imaju kalorija.
Onda bismo ih fotografisali.
Pa tek onda probali.
Nekada se nije tako živjelo.
Nekada bi se samo sjelo za sofru.
I jelo.
KAKO SE PRAVE JUVALACI
Potrebno je:
* 500 grama mljevenog mesa
* brašno
* so
* ulje za prženje
* jogurt
* pavlaka
* saransak
* malo maslaca
Priprema:
Mljeveno meso posoliti i oblikovati u male grudvice.
Svaku grudvicu uvaljati u brašno i pržiti na zagrijanom ulju dok ne dobije lijepu, rumenu boju.
Juvalake potom ostaviti da se ohlade.
Jogurt, pavlaku i sitno isjeckan ili usitnjen saransak izmiješati i preliti preko ohlađenih juvalaka.
Na kraju otopiti malo maslaca, zagrijati ga i preliti preko svega.
I to je sva mudrost.
Nema posebnog programa.
Nema masterchefa.
Nema dvadeset sastojaka koje morate tražiti po velikim marketima.
Ima meso, brašno, ulje, saransak i jedna stara hercegovačka navika da se od malo napravi dovoljno.
A kad vam neko sljedeći put u čaršiji kaže:
„Šta bi ti – možda juvalake?“
Nemojte se odmah uvrijediti.
Možda vas čovjek samo zove na ručak.
Glasstoca.ba
