Dok se u Stocu sjećamo ubijenih i poginulih, dok obilježavamo godišnjice protjerivanja, rušenja, logora i etničkog čišćenja Stoca i okolice, ne smijemo zaboraviti ni ljude koji su u najtežim godinama branili ono što se braniti moralo – svoj grad, svoj narod i svoju zemlju.
Među njima je bio i Mirsad Mahmutćehajić.
Bio je čovjek svoga vremena, ali i čovjek svoga Stoca. Uoči agresije na Bosnu i Hercegovinu djelovao je u SDA i učestvovao u formiranju Patriotske lige Stolac, a bio je aktivan i u radu Islamske zajednice.
Nakon okupacije Stoca izvlači se sa saborcima preko Neretve. U Međugorju učestvuje u organizovanju kampa Teritorijalne odbrane BiH i, zahvaljujući svojim vezama i zalaganju, pomaže u naoružavanju boraca.
Po oslobađanju Dubravske visoravni i Stoca vraća se u grad. U Selimića mahali učestvuje u formiranju TO Stolac. Kasnije, zbog političkih pritisaka i prelaska TO u sastav HVO-a, odlazi u Armiju Republike Bosne i Hercegovine u Mostar.
Ali Stolac nije ostavljao iza sebe.
Sa grupom ljudi radi na formiranju jedinice Armije RBiH koja će biti vezana za njegov grad. Naredbom Načelnika Štaba Vrhovne komande Oružanih snaga RBiH 22. augusta 1992. godine formirana je brigada „Bregava“, sa Bajrom Pizovićem kao komandantom.
Mirsad je posebno radio na njenom naoružavanju. Iako je bio u Komandi 4. korpusa Armije RBiH, „Bregava“ i njeni borci ostali su mu posebna obaveza.
Rat ga je odveo i u Heliodrom. Nakon hapšenja proveo je godinu dana u logoru, od toga četiri mjeseca u samici. I kada je izašao, vratio se borcima i nastavio raditi. Kraj rata dočekao je u činu brigadira Armije RBiH.
A onda je trebalo ponovo graditi.
U miru je učestvovao u povratku prognanih Stočana i obnovi porušenog grada. Posebno mjesto u njegovom radu imala je obnova Careve džamije.
Iza Mirsada su ostala njegova djeca – Derviš, nosilac priznanja Zlatni ljiljan, koji je poginuo braneći Bosnu i Hercegovinu, Demir, koji sa svojom porodicom živi u Stocu, i kćerka Fuada, koja je udajom svoj život nastavila u Sarajevu.
Tako je i život ove porodice, na svoj način, ispričao priču o jednom vremenu: jedan sin položio je život za domovinu, drugi je ostao u gradu koji je njegov otac branio, a kćerka je svoj dom pronašla u Sarajevu.
Mirsad je preselio na bolji svijet 13. augusta 2017. godine.
Sutra, 22. augusta, Stolac će obilježiti Dan brigade „Bregava“. Tim povodom bit će položeno cvijeće i na mezar Mirsada Mahmutćehajića, čovjeka koji je od prvih dana stvaranja i organizovanja odbrane Stoca bio vezan za ovu brigadu i njene borce.
Bit će to još jedan trenutak da se njegovo ime izgovori u gradu kojem je pripadao i kojem je, u najtežim godinama, stavio na raspolaganje svoje znanje, veze i snagu.
Jer možda je upravo ovo najbolji trenutak da se zapitamo šta ostaje iza čovjeka kada ga više nema.
Ne ostaju činovi. Ne ostaju funkcije. Ne ostaje ni ratna biografija zapisana na papiru.
Ostaje grad kojem je služio. Ostaju ljudi kojima je pomagao. Ostaju djeca. Ostaju džamije i kuće koje su ponovo podignute. I ostaje sjećanje.
A Stolac je grad koji svoje ljude ne smije prepustiti zaboravu.
Zato će i sutrašnje polaganje cvijeća na mezar Mirsada Mahmutćehajića biti više od protokolarnog čina – bit će to podsjećanje na čovjeka i vrijeme koje su obilježili borba, stradanje, povratak i obnova.
Jer gradovi pamte svoje ljude onoliko dugo koliko ih se njihovi ljudi sjećaju.
(Glasstoca.ba)
