U svojoj detaljnoj analizi, iz Geopola ističu brojne nelogičnosti i kontradiktornosti dokumenta koji su usaglasili HDZ i Domovinski pokret, poručujući da se rješenja za BiH ne mogu donositi u susjedstvu.
Geopol na početku podsjeća da je u odnosu na prvobitne, radikalne zahtjeve Domovinskog pokreta iz juna (koji su uključivali treći entitet, blokadu evropskog puta i reviziju državljanstava), usaglašeni tekst znatno ublažen. Odustalo se od blokade EU puta i trećeg entiteta u korist zasebne izborne jedinice, što, prema Geopolu, pokazuje određenu svijest Zagreba o postojanju granica. Ipak, upozoravaju na ključni, logički problem unutar samog teksta.
“U obrazloženju Rezolucije stoji da ona ne zadire u unutrašnje uređenje Bosne i Hercegovine niti predlaže rješenja protivna njenom suverenitetu. U operativnom dijelu, međutim, isti dokument podržava uspostavu zasebne izborne jedinice za izbor člana Predsjedništva BiH i poziva na reforme ‘u skladu s načelima federalizma’. Izborna jedinica za izbor šefa države nije tehničko pitanje – ona je ustavna arhitektura u najužem smislu. Načela federalizma sigurno nisu dobrosusjedska fraza – ona su jednostavno teza o unutrašnjem uređenju. Dokument koji jednom rečenicom tvrdi da ne dira u unutrašnje uređenje susjedne države, a drugom propisuje kako da ta država bira člana svog Predsjedništva i po kojim načelima da se preustroji, opovrgava sam sebe. To nije pitanje interpretacije; to je pitanje logike”, navode iz Geopola.
Argument Dejtona i jednostavan test za Zagreb
Komentarišući stavove iz Domovinskog pokreta da Hrvatska, kao supotpisnica Dejtonskog i Vašingtonskog sporazuma, ima pravo i obavezu miješati se u ova pitanja, iz sarajevskog centra ističu da potpis na mirovni sporazum zapravo dokazuje sasvim suprotno te su pred vlasti u susjedstvu postavili jedno vrlo konkretno pitanje.
“Općim okvirnim sporazumom za mir Republika Hrvatska se obavezala da će u punoj mjeri poštovati suverenu jednakost Bosne i Hercegovine i uzdržavati se od svakog čina protiv njenog teritorijalnog integriteta ili političke nezavisnosti. Potpis na Dejtonu, dakle, nije ovlaštenje za oblikovanje ustavnog poretka susjeda – on je pravna obaveza da se to ne čini. Briga za položaj sunarodnika u drugoj državi legitimna je i poznaje je svaka evropska politika prema dijaspori i manjinama; propisivanje izbornih jedinica u drugoj državi ne poznaje nijedna! Test je jednostavan i simetričan: kako bi Zagreb primio rezoluciju Parlamentarne skupštine BiH koja bi ‘podržala izborne modele’ za položaj Srba u Hrvatskoj ili preporučila Hrvatskoj načela unutrašnjeg preustroja? Odgovor znamo – i upravo taj odgovor mjeri ovu Rezoluciju”, naglašavaju u svojoj analizi.
Kosi se s presudama Evropskog suda za ljudska prava
Analizirajući dokument, iz Geopola upozoravaju na još jednu, kako kažu, znatno dublju kontradikciju. Ona se odnosi na navodno zalaganje Sabora za evropski put BiH, dok se istovremeno predlažu rješenja koja su u direktnom sudaru sa presudama Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.
“Evropski sud za ljudska prava je u nizu presuda – od Sejdić i Finci, preko Zornić, do Pilav – utvrdio da je vezivanje pasivnog biračkog prava za kombinaciju etničke pripadnosti i teritorije diskriminatorno i suprotno Konvenciji. Slučaj Pilav to pokazuje najizravnije: državljanin BiH ne može biti isključen iz kandidature za Predsjedništvo zato što živi na ‘pogrešnoj’ teritoriji. Provedba upravo te linije presuda jedan je od ključnih prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo. Ekskluzivna etničko-teritorijalna izborna jedinica ne rješava taj problem – ona ga udvostručuje: na postojeće etničko-teritorijalne filtere dodala bi još jedan. Pozivati se na evropski put, a predlagati rješenje koje ide u smjeru suprotnom od presuda evropskog suda čija je provedba uslov tog puta – znači tražiti od Bosne i Hercegovine da istovremeno ide naprijed i nazad”, jasni su iz ovog centra.
Rehabilitacija Herceg-Bosne i institucije BiH kao jedina adresa
Kao posebno spornu tačku, izdvajaju preambulu usaglašenog teksta u kojoj se Hrvatska zajednica Herceg-Bosna opisuje kao “okvir samoodbrane”, potpuno ignorišući činjenicu da o tom pitanju ne odlučuje politička volja Zagreba, već pravosnažne presude međunarodnih sudova. Ipak, Geopol priznaje da problem nezadovoljstva dijela Hrvata u BiH postoji, ali podvlače gdje je jedino mjesto za njegovo rješavanje.
“U predmetu Prlić i drugi Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je pravosnažno utvrdio da su strukture Herceg-Bosne i HVO-a bile instrument udruženog zločinačkog poduhvata, u kojem je učestvovalo i tadašnje državno rukovodstvo Republike Hrvatske. Parlament države članice Evropske unije može o tome šutjeti; ne može, bez sudara s pravosnažno utvrđenim činjenicama, tu tvorevinu preambulom rehabilitovati. Za odnose dvije države bilo bi neuporedivo bolje da je ta preambula ostala nenapisana. Ništa od navedenog ne znači da je pitanje kojim se Rezolucija bavi izmišljeno. Nezadovoljstvo dijela hrvatskog naroda načinom izbora člana Predsjedništva iz reda Hrvata stvarno je i politički važno (…) Pitanje predstavljanja zaslužuje isti tretman: ozbiljnu, domaću, argumentovanu raspravu o modelima koji istovremeno otklanjaju strah od preglasavanja i poštuju presude Evropskog suda – a takvi modeli postoje, od preferencijalnih i ponderisanih sistema do rješenja koja legitimitet grade na biračima umjesto na teritoriji. Ta rasprava ima svoju adresu, a to je jedino Parlamentarna skupština BiH uz domaću stručnu javnost. Nema je u Saboru susjedne države – ne zato što bi susjedstvo bilo nebitno, nego zato što rješenje nametnuto ili naručeno izvana ne može proizvesti upravo ono što se njime traži: ‘legitimitet’ koji hrvatska politika kontinuirano perpetuira”, stoji u reakciji.
Na samom kraju, osvrnuli su se na izjavu čelnika Domovinskog pokreta koji je priznao da Rezolucija neće suštinski promijeniti stanje na terenu, već da samo “šalje poruku”. Geopol se s tim slaže, ali zaključuje da je to jeftina predizborna poruka koja ponižava stvarni status Hrvata u Bosni i Hercegovini.
“Poruka koja se šalje pred oktobarske izbore, preko granice, jeste poruka mobilizacije, a ne rješenja. Bosni i Hercegovini u ovom trenutku ne trebaju poruke iz tuđih parlamenata; trebaju joj domaći prijedlozi dovoljno ozbiljni da izdrže i sud struke i sud suda. Kao takav prijedlog ima – poziv na raspravu već stoji. Način na koji Zagreb posmatra Hrvate Bosne i Hercegovine tretira ih kao manjinsku dijasporalnu zajednicu, a ne kao konstitutivni narod, što Hrvati prema Ustavu jesu”, zaključuje se u saopćenju Centra za geopolitička istraživanja — Geopol.
