U čaršiji je mnogo ljudi. Prelijep je dan i tek pokoji oblačić daje dodatnog šarma stolačkom proljeću. U kafićima na centru, na tepi, je teško pronaći slobodno mjesto. Neko nosi masku na licu, a poneko oko ruke ili u džepovima.
„Što se ne testiraš, majstore, bio si sa onim?“ – jedan Stočanin tepa drugom.
„Testir’o sam se, bola’, negativan.“
Svakakvih priča se da uhvatiti sasvim slučajno. U Beredže trojica glasno prebiraju svjetsku politiku, sporazum Irana sa Kinom i ocjenjuju kvalitet dostupnih vakcina.
Za drugim stolom djevojčice pričaju o TIK-TOKU i influenserima, a kod Pehe mladi momci gorljivo raspravljaju je li bolji Haland ili Lukaku.
„Jesi li čuo ono, Ase sjedio u autu, nekog ček’o valjda, a ona mala Marija prolazila i počela se ogledati u prozoru. On otvorio i rek’o joj: ”Dobra si pravo, nemaš se šta gledati’.“ – uz smijeh se prepričavaju stolačke zgode i nezgode.
Dan kao i drugi, samo malo ljepši. Grad kao i drugi, samo mnogo ljepši.
Bešir Isaković
