Nedaleko od Stoca, prema istoku, smješteno je selo Dabrica – danas administrativno pripada opštini Berkovići, ali kulturno, prirodno i emotivno, ovo mjesto ostaje dio šire stolačke cjeline. Nekada živo selo sa više od stotinu domaćinstava, danas je dom tišine, istorije i jedinstvene prirodne ljepote – Dabričkog jezera, piše Glasstoca.ba.
Utvrda Koštun – svjedok vremena
Iznad sela uzdiže se stari grad Koštun, utvrđenje čiji korijeni sežu do vremena Vizantije. Kroz stoljeća su ga nadograđivali i koristili različiti vladari, ostavljajući slojeve historije u kamenu, kulama i bedemima. Danas su tu ostaci zidina, sa vidljivim tragovima arhitektonskih stilova iz više epoha – od srednjovjekovnog pa sve do osmanskog perioda. Podgrađe, kula i obrambeni zidovi jasno svjedoče o strateškom značaju ovog mjesta kroz istoriju.
Džamija Safer-age Begovića – duhovno središte
U samom selu nalazi se i džamija Safer-age Begovića, jedna od najstarijih u istočnoj Hercegovini. Njena posebnost je minaret u obliku sahat-kule, što je izuzetno rijetka pojava u bosanskohercegovačkom kontekstu. Džamija je 2003. godine proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, kao simbol duhovnosti, postojanosti i arhitektonske vrijednosti.
Dabričko jezero – ljepota nastala iz ruševina
Nekadašnje rudarsko područje, gdje se eksploatisao boksit, danas je postalo jedno od najljepših skrivenih mjesta prirode u Hercegovini – Dabričko jezero. Tirkizna boja vode, čistoća, tišina i izolovanost čine ga idealnim mjestom za bijeg iz svakodnevice.
Jezero nije komercijalizirano, nema kafića, hotela ni gužvi – samo voda, stijene i nebo. To je njegova najveća prednost i razlog zašto postaje sve popularnije među onima koji traže mir, prirodu i autentičnost. Kupanje, piknik, šetnja – sve to u društvu hercegovačkog krša i zaboravljenih sela.
Prirodni potencijal i kulturni kapital
Dabrica je jedno od onih mjesta koje čeka novu šansu. Ima sve: istoriju, prirodu, arhitekturu i tišinu. Ima tragove života koji je bio bogat, složen i snažno vezan za zemlju. Ima i ljude – one koji se vraćaju, makar privremeno, i one koji vjeruju da ovo selo zaslužuje pažnju.
U vremenu kada se ruralni turizam sve više razvija, Dabrica može biti primjer – mjesto gdje se ne gradi agresivno, nego pažljivo obnavlja i poštuje ono što već postoji.
Esejistički osvrt – tišina koja govori
Dabrica ne viče. Ona šapuće kroz kamen, vodu i prazne puteve. Ne nudi spektakl, već tišinu. Ne mami svjetlima, već sjenama starih zidina i prirodnog mira. Ona nas uči da prava vrijednost nije u masovnosti, nego u autentičnosti.
Za one koji traže više od pogleda – koji žele osjetiti prošlost, prirodu i smisao prostora – Dabrica je idealno mjesto. Mjesto susreta sa sobom, prirodom i zaboravljenim dijelom Hercegovine koji nikada ne bi smio biti precrtan.
