Stolac – Rijetki i tihi stanovnik hercegovačkih voda, bijeli riječni rak (Austropotamobius pallipes), već godinama vodi nevidljivu bitku za opstanak. Njegova prisutnost u rijeci Bregavi svjedoči o tome da priroda još uvijek ima svoju snagu, ali i da je naša odgovornost sve veća kako bi se spriječilo njegovo potpuno nestajanje.
Ova vrsta slatkovodnog raka, poznata i pod imenom bjelonogi rak, jedan je od posljednjih pokazatelja očuvanih i nezagađenih vodotoka u Bosni i Hercegovini. Iako je nekada bio široko rasprostranjen, danas se njegove populacije mogu pronaći samo na nekoliko lokacija, a rijeka Bregava predstavlja jedno od njegovih posljednjih utočišta.
Alarmantno stanje
Stručnjaci za zaštitu prirode upozoravaju da je bijeli riječni rak u Bregavi na ivici opstanka. Glavni uzroci ugroženosti su zagađenje voda, izgradnja infrastrukture, regulacija riječnih tokova, te sve prisutniji pritisak invazivnih vrsta, prije svega signalnog raka koji širi bolest poznatu kao račja kuga.
„Ovo je vrsta koja ne traži mnogo – čistu vodu, prirodno korito i malo mira. No, to su danas luksuzi koje teško nalazimo“, kaže biologinja Amina Mehić iz Centra za biodiverzitet. „Ako izgubimo ovog raka, izgubili smo i indikator zdrave rijeke.“
Pravna i biološka zaštita
Bijeli riječni rak je zakonom zaštićen u BiH, a nalazi se i na Crvenoj listi IUCN-a kao globalno ugrožena vrsta. Uprkos tome, u praksi je zaštita često nedovoljna, a populacije ove vrste se sve više osipaju.
„Potrebno je provesti konkretne mjere zaštite, uključujući monitoring populacije, kontrolu invazivnih vrsta i rad sa lokalnim zajednicama na očuvanju kvaliteta voda“, poručuju iz nevladinog sektora.
Uloga zajednice
Stanovnici Stoca i okoline, koji od malih nogu poznaju Bregavu kao rijeku života, pozvani su da se uključe u očuvanje njene prirodne baštine. „Bijeli rak je dio našeg identiteta, našeg krajolika. Ako nestane, nestaje i jedan dio naše prošlosti i budućnosti“, ističe jedan od lokalnih ekoloških aktivista.
Opstanak bijelog riječnog raka u rijeci Bregavi nije samo borba za jednu vrstu. To je borba za čiste rijeke, zdrav ekosistem i odgovorniji odnos prema prirodi. Da bi ova tiha, ali dragocjena vrsta preživjela, potrebne su hitne i koordinirane akcije svih nivoa društva – od zakonodavaca i stručnjaka, do svakog pojedinca koji uživa u ljepoti i vrijednosti hercegovačkih rijeka./glasstoca.ba
