U Bosni i Hercegovini (BiH) je početkom augusta urađena prva transplantacija srca. Ovu historijsku operaciju uradio je tim ljekara Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) na čelu sa prof. dr. Nermirom Granovom.
Granov je u razgovoru za Klix.ba rekao da se operacija transplantacije sastojala iz dva dijela.
“Jedan dio se odnosi na uzimanje organa od donora i često se izvodi u u bolnicama koje su udaljene od transplantacionog centra, dok drugi dio operacije podrazumijeva odstranjivanje bolesnog srca iz pacijenta te implantaciju zdravog srca od donora”, kaže nam Granov.
Dodaje da je srce jako osjetljivo i za razliku od drugih organa i tkiva, samo kratko vrijeme može podnijeti bez krvi ili izvan organizma.
“Od trenutka kada se prilikom uzimanja, posebnom tekućinom zaustavi srce donora, do trenutka kada se implantirano srce kod primaoca ponovo pokrene, ne bi trebalo proći više od četiri i po sata”, objašnjava Granovom.
Nakon tog vremena, dodaje, rapidno propadaju mogućnosti uspješne transplantacije.
“Zbog toga se kod transplantacije srca koriste najbrži oblici transporta (avioni, helikopteri) kao i specijalni transportni uređaji koji mogu produžiti ishemijsko stanje i do devet sati”, ističe Granov.
Osoblje KCUS-a je zadovoljno brzinom oporavka pacijenta (44), koji je i sam rekao da se osjeća kao 30-godišnjak.
Granov ističe da oporavak pacijenta nakon ovakve operacije zahtijeva multidisciplinarni pristup.
“Postoji grupa izvrsnih stručnjaka koja prepoznaje ove pacijente i priprema ih za operaciju, druga grupa profesionalaca izvodi samu operaciju, treća grupa iskusnih stručnjaka vodi procese koji se odnose na rani postoperativni oporavak, četvrta usko specijalizovana grupa uvodi i prati djelovanje imunosupresivne terapije, dok peta posebno edukovana grupa
osposobljava pacijenta za samostalan život i nastavlja dugoročno praćenje pacijenta”, kaže Granov.
Program koji koristi KCUS je organizovan po najsavremenijim i najvišim standardima. Međutim, doktori su se godinama pripremali za ovakav poduhvat.
Granov ističe da je riječ o dugotrajnom procesu.
“Uporedo dok su se sa ekonomskim i pravnim timovima ispunjavali formalno pravni kriterijumi, mi smo vršili nabavku opreme i osposobljavali ekipe za izvođenje kratkotrajne i dugotrajne mehaničke potpore srcu koji bi u slučaju odbijanja transplantiranog srca, bili back-up ili plan B, te bi ti pacijenti ostali živi i premostili period dok se ne pronađe novo srce”, navodi.
Dodaje da je trenutno najveći izazov pokrenuti svijest o darivanju organa jer bez njih, nema transplantacija niti spašavanja naših pacijenata.
Istakao je da je za BiH značajno da postane članica Eurotransplanta.
“Eurotransplant je međudržavna organizacija za razmjenu organa koja služi da ukoliko imate organ, a koji po karakteristikama ne odgovara vašim pacijentima koji su na listi, vi ga možete ponuditi u razmjenu i u budućnosti, recipročno dobiti organ koji odgovara vašim pacijentima. Radi se po principu, koliko date u mrežu, toliko i zauzvrat očekujete. Znači, kako bismo osjetili benefit Eurotransplanta, moramo imati razvijenu svoju donorsku mrežu”, zaključuje Granov.
