Polaganjem cvijeća na spomen-obilježje, bacanjem ljiljana u Neretvu i vjerskim programom, sutra, 24. augusta, bit će obilježena 31. godišnjica zločina počinjenog 1993. u mostarskim Raštanima, gdje je ubijeno devet civila, od kojih troje djece.
Tada 17-godišnja Zehra Žuškić je živjela u Raštanima, u porodičnoj kući koja je bila pored puta dovoljno udaljenog od vojnih linija. Kaže da je ljeto 1993. bilo veoma toplo, a tog 24. augusta sjeća se po granatiranju. Tada je njen 19-godišnji brat Ramiz nastradao ispred kuće.
“Tad smo već bili svjesni da se dešava nešto strašno, da naši ne mogu odbiti napad, da je to katastrofa, gori i nebo i zemlja, puca, ne znaš više ni odakle ni šta. Onda se za našu porodicu dešava katastrofa – brat mi je tu bio ranjen od granate i bilo je toliko vruće, nismo mogli zaustaviti krvarenje, i podlegao je za nekoliko sati”, opisuje.
Njen otac Hasan je ubrzo otišao kako bi pronašao mjesto gdje će sahraniti svog sina, ali ga je, kako su saznali od očevidaca, vojska uhvatila i strijeljala. Kaže da ni dan-danas nema saznanja ko ga je ubio. Imao je 47 godina i kasnije je pronađen u masovnoj grobnici zajedno s njenim bratom. Prema njenim riječima, tijela su izmještana nekoliko puta.
U prvostepenoj presudi u predmetu protiv Mladena Naletilića zvanog Tuta i Vinka Martinovića zvanog Štela, bivših komandanata jedinice “Kažnjenička bojna”, navodi se da je krajem augusta 1993. godine kontrolu nad Raštanima preuzelo Hrvatsko vijeće obrane (HVO).
Bivši komandant jedinice “Kažnjenička bojna” HVO-a Mladen Naletilić – ranije osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina nad civilima s područja Mostara – preminuo je u 75. godini.
Ibrahim Dumpor, predsjednik džemata u Raštanima, kaže kako će godišnjica ove 2024. biti obilježena vjerskim programom, bacanjem ljiljana u Neretvu te polaganjem cvijeća na spomen-obilježje.
Smatra kako je važno obilježavati godišnjicu ovoga zločina kako ne bi bio zaboravljen te se nada da će počinioci biti procesuirani.
Za zločin u Raštanima još uvijek niko nije odgovarao. Među jedinicama koje su ulazile u kuće, spominje se “Kažnjenička bojna”. Kuće u Raštanima su zapaljene, a veća grupa Bošnjaka je odvedena u logor “Heliodrom”.
Adnin Hasić, član Upravnog odbora Udruženja civilnih žrtava rata Grada Mostara, kaže kako je toga dana ubijeno i troje djece od devet do 13 godina.
“Kultura sjećanja je naša obaveza i svi trebamo dati svoj doprinos kako bismo opominjali i sjećali se nedužnih žrtava, kako se ovakvi zločni ne bi dešavali u budućnosti. U Mostaru su počinjeni zločini na Uborku i Sutini, u Raštanima, u Grabovici, zločini počinjeni nad mostarskim Srbima, imamo niz zločina nad civilima koji su počinjeni neselektivnim granatiranjem, i sve te žrtve zaslužuju da im se oda počast, da ih se sjećamo”, smatra on.
Kako kaže, pravosudne institucije moraju procesuirati sve zločine počinjene u BiH i na taj način staviti do znanja svima da ratni zločini ne zastarijevaju.
“Tek kad zločinci budu adekvatno kažnjeni, žrtve i njihove porodice mogu naći smiraj”, zaključuje.
