ALIJA PIRIJA se rodio u Stocu gdje je i proveo cio svoj život radeći kao pekar. Rodio se u uglednoj porodici Pirija davne 1924, 24. februara, od oca Huseina i majke Abide, rođene Omeragić. Učesnik je NOR-a. Čim se vratio iz rata, pozvali su ga u tadašnji sarajevski nogometni klub “Torpedo”. U “Torpedo” je došao po preporuci njegovog rođaka Osmana Pirije. No, nije se uspijevao navići na život u Sarajevu. Vukla ga je njegova rodna gruda, njegov Stolac, pa se u Sarajevu zadržao tek godinu dana.
Po povratku u Stolac radi kao pekar, a uporedo nastupa za stolačku “Iskru” kao golman. Inače, stolački fudbalski klub “Iskra” osnovan je odmah poslije oslobođenja Stoca 1944. godine. Osnovali su ga tadašnji napredni omladinci revolucionari iz Stoca, a ime kluba asocira na nešto što se rađa iz ognja, buktinje, revolucije.
Prvi Demićevi (pod tim nadimkom Alija je bio poznat Stočanima) suigrači su bili: Ševko Pirija, Dobro Ružić, Ramo i Ahmet Morić, Nazif Turković Čikan, Džemal Nikšić, Mujica Gubeljić, Zdenko Vitlačil, Ahmet Ivanković, Vasilije Kunić, Milivoje Mihić, Ale Čekro, Vojo Miličević, Halil Gubeljić, Hasan Morić Hahan, Džemal Brkić Volej, Salko Rokić Baldo i Ibro Rokić Popica.
Zahvaljujući njegovim odličnim nastupima u stolačkoj “Iskri” za ovog izvrsnog golmana zainteresovao se čapljinski “Borac”. U “Borcu” je, također, proveo jednu sezonu i opet se vraća u svoj matični klub “Iskra”. Doduše, ovaj put je sa sobom iz Čapljine doveo i svoju životnu saputnicu.
Alija mi je povjerio kako je nadimak Demić dobio prema golmanu nekadašnjeg nogometnog kluba “Concordia” koji se prezivao Demić. Alija je umro 2014. godine.
SALKO (ALIJE) PIRIJA, rođen 14.01.1951. godine, Demićev je stariji sin. Još u ranoj mladosti je pokazivao veliki talenat za fudbal. Između stativa je stao sa osamnaest godina i pamti ga se kao jednog od najboljih golmana u stoljeće dugoj historiji stolačkog fudbala. Tokom svoje karijere bio je nezamjenjiv na golu “Iskre”, a branio je u poznatoj i veoma uspješnoj ekipi ovog kluba iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća. U ovom sastavu “Iskre” nastupali su: Huso i Bajro Leto, Ibrahim Buzaljko Džudža, Nenad Ružić Nešo, Branko Ružić Bućo, Mirsad Hrle Mitava, Meho Prndelj Pupak, Meho Padalo Zelo, Husnija Vegar Babuša, Alija Pehlić, Slavko Pavlović, Slobodan Borozan Boba, Meho Karamehmedović, Nevenko Karačić, Ramiz Bajrić Beko i Žarko Nikolić.
Budući da je i Salko poput svog oca bio pekar, među stolačkom rajom bio je poznat i pod nadimkom Lepina. Pred početak rata, kao da je slutio da će poginuti, brašno iz svoje pekare razdijelio je komšijama i prijateljima. Poginuo je od četničke granate s Hrguda na samom početku agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine.
ADIS (SALKE) PIRIJA je rođen 20.09.1976.godine. Baš poput svog oca je od djetinjstva nagovještavao svu raskoš golmanskog talenta, a dokaz toga je i činjenica da je branio boje kadetske fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Također, nastavio je i zanat svoga djeda i oca pa je nakon rata ponovo pokrenuo porodičnu pekaru te mu je to danas glavno zanimanje i izvor prihoda njegovoj, ali i porodicama nekoliko zaposlenih radnika. Naslijedio je i očev karakter humaniste pa je upravo Adis sa svojim bratom Denisom podigao hair-česmu na ulazu u stolački harem Djetelina kao uspomenu na svoga oca i sve stolačke šehide. Ova zadužbina koštala ih je mnogo, ali Adis kaže kako mu je najvažnije da učini sve što može za svoj Stolac i njegove građane.
Adis je jedan od mladića koji su još u ratu obnovili rad stolačke “Iskre”. Jedan je iz skupine stolačkih mladića koji su još u toku rata zapalili buktinju i oganj iz kojih je sijevnula varnica ovog stolačkog fudbalskog kluba. Uz njega, toj ratnoj Iskrinoj generaciji pripadaju: Mustafa Bešo, Mustafa Obradović, Enver Obradović, Hasan Hajdarević Šeki, Nedžad Čerkez Beredža, Ernest Đonko, Vahid Tucaković, Admir Trebović, Izet Tojaga i ostali.
SALKO (ADISA) PIRIJA, rođen je 28.12. 2002. Četvrta je generacija golmana iz porodice Pirija, završava Srednju ekonomsku školu. Vrlo rano je bilo jasno da je riječ o vrlo nadarenom stolačkom golmanu kojeg danas imamo priliku gledati u dresu bosanskohercegovačkog premijerligaša “Mladosti” iz Doboj Kaknja. On nosi ime svoga dede Salke, a otac Adis mu je od najmlađih uzrasta angažovao dvojicu trenera pa bi u šali govorio da bi ih, ako treba, angažovao i desetoricu samo da se nastavi porodična tradicija.
HUSEIN (ADISA) PIRIJA rođen je 04.07. 2005. godine, također pripada četvrtoj generaciji golmana Pirija. Ima 15 godina, ide u Hotelijersko-turističku školu i brani za kadete “Iskre” iz Stoca. Bio je golman mostarskog “Veleža”, a onda se vratio u svoj Stolac.
DEMIR (ADISA) PIRIJA je rođen 31.08. 2011. godine, ide u četvrti razred osnovne škole i igrač je najmlađih Iskrinih kategorija pa je jedini koji je fudbaler, a da ujedno nije golman iz ove poznate porodice.
Salki, Huseinu i Demiru želimo da ispune očev san i jednog dana učine sve Stočane ponosnima noseći na prsima grb reprezentacije Bosne i Hercegovine. Jer, da bi snovi jednom bili ostvareni, prvo moraju postojati. A ostvarenje ovog sna vrijedna i poštena porodica Pirija i više nego zaslužuje.
Muhamed Elezović
