
Stočanin dr. Rusmir Baljić šef je Klinike za infektivne bolesti u KCUS i profesor, odnosno šef Katedre za infektologiju na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. U ovim izazovnim vremenima dok pandemija korona virusa još traje porazgovarali smo s doktorom Baljićem. Naravno, dotaknuli smo se i neizbježne teme, a to je Stolac.
Na čelu ste Klinike za infektivne bolesti KCU Sarajevo. Tijesno je to povezano i s pandemijom koja još uvijek traje, a često se oglašavate baš za vrijeme pandemije s korisnim savjetima, prijedlozima mjera i sl. Kakva je trenutna situacija i kakve su prognoze uoči početka proljeća?
Trenutna situacija po pitanju broja hospitaliziranih pacijenata u Kantonu Sarajevo je ubjedljivo najteža od početka pandemije. Bolnice se pune velikom brzinom, dominiraju dosta teži slučajevi nego ranije, puno je mladih osoba koje imaju teške kliničke slike, a medicinsko osoblje svih zdravstvenih ustanova je iscrpljeno nakon više od godinu dana od kontinuirane borbe sa COVID-19. Veliki broj je obolio i svakodnevno obolijeva, a neki su, nažalost, i izgubili svoje živote u toj borbi.
Prognoze je nezahvalno davati, mislili smo da će početak masovne vakcinacije u okolnim državama smanjiti broj novooboljelih pa da se i mi možemo nadati nekoj stabilizaciji stanja, ali to se još uvijek ne dešava i očigledno da treba proći neko vrijeme da bi se vidjeli rezultati vakcinacije.
Kao što je poznato, mi nismo ni počeli sa masovnom vakcinacijom, a neizvjesno je i kada ćemo početi. Realno je očekivati da bi nekoliko mjeseci nakon vakcinacije većeg broja stanovnika mogli imati neku stabilizaciju stanja.
Primjeri za to su Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija i Izrael, koji su vakcinisali veliki procenat stanovništva i gdje dolazi do postepenog popuštanja mjera.
Može se reći slobodno da ste uspješan Stočanin u Sarajevu. Kakav je osjećaj?
Pojam uspješne osobe se može gledati sa više strana. Kada se, recimo, gleda put koji sam prešao od 1993. godine i napuštanja Stoca pa do trenutnih funkcija koje obnašam, gdje sam po informacijama kolega najmlađi šef Klinike za infektivne bolesti kao i šef Katedre za infektologiju na medicinskom fakultetu od osnivanja Univerziteta u Sarajevu, moglo bi se zaključiti da ste po automatizmu uspješna osoba. Naravno, iza svega ovoga stoji ogroman trud, odricanja svake vrste, uz neizmjernu podršku porodice i sve to nije došlo samo od sebe.
Međutim, ja smatram da su uspješne osobe one od čijeg rada i znanja najveću korist imaju drugi ljudi. Pa se u svjetlu toga trudim da i dalje napredujem u struci i nauci, ne zato da bih mogao reći da sam uspješan ili uspješniji nego ranije, nego da bih još bolje bio na usluzi svome narodu.
Uvijek sam dostupan za savjet ili konsultaciju bilo kome, od kolega do pacijenata, a iako ne pravim razliku posebno mi je zadovoljstvo pomoći stanovništvu iz Stoca i okolnih mjesta. Po meni to čini čovjeka uspješnim, a nikako same diplome, funkcije i pozicije na kojima se nalazi.
Koliko često ste u Stocu i interesuje li vas situacija u rodnom gradu?
U Stolac dolazim uvijek kada nađem vremena, prvenstveno da posjetim roditelje, ali i da se odmorim od svega onoga što sa sobom nosi moj poziv. A najbolji odmor je definitivno u rodnom kraju. Situaciju u Stocu pratim redovno, što i nije problem uz ovoliko društvenih mreža gdje se svakodnevno objavljuju informacije.
Dok sam obavljao funkciju Predsjedavajućeg Opštinskog vijeća Novi Grad Sarajevo, bio sam nešto više uključen u svakodnevni život stanovnika Stoca i trudio sam se da kroz projekte održivog povratka Opština Novi Grad pomogne i povratnicima u Stocu.
Od nabavke vozila za Dom zdravlja, pa do sanacije lokalnih puteva te možda najbitnije stvari – podrške našim školarcima koji kreću u I razred Osnovne škole, kroz nabavku školskog materijala i udžbenika.
Nažalost, zbog specifičnosti situacije nisam u mogućnosti da više pomognem sa stručne strane, iako mi je to velika želja, ali se nadam da će stabilizacijom ukupnog stanja u nekom skorijem periodu i to biti moguće.
Šta biste poručili svojim Stočanina i kao stručnjak ali i kao Stočanin?
Stočani su imali priliku vidjeti kako izgleda situacija kada dođe do većeg obolijevanja ljudi od COVID-19 u kratkom periodu, kako je to bio slučaj prošle godine. Nasreću, to je prošlo bez većih posljedica, ali je pitanje kako bi bilo da se ponovi slična situacija.
Svi smo umorni od raznih ograničenja, nošenja maski, držanja distance, ali sve dok ne budemo u situaciji da se vakciniše veliki broj stanovnika, posebno rizičnih grupa, ovo nam ostaje jedini način borbe protiv Corona virusa. Posebno bih preporučio da, kada se steknu uslovi i vakcine budu dostupne, obavezno pristupe vakcinaciji. Time štite ne samo sebe, nego i svoje najbliže i to je najbrži put za povratak u neko normalno stanje kakvo je bilo prije pandemije.
Razgovarao: Nermin Bise





