I meni se svaki susret sa Stocem događa prvi put. I za mene je svako putovanje prema Stocu ustreptalo iščekivanje novog, prvog ljubavnog sastanka. Sa ljepotom natočenim stalnim, neiscrpnim izazovima. S ljubavlju uzavrelih virova uvijek novih duhovnih i putenih nuđenja i podavanja…
Lijevo, skretanje od Domanovića prema Maslinama. Naselja krajputaši redaju se nizbrdicama i uzbrdicama, uz rub zavojitog asfalta, krase okolne pejzaže poput niske raznobojnih školjki. Rečice, Potkosa, Aladinići, Crnići, Rivine, Masline, Poprati…
S lijeve strane pitomine Dubrava, nasadi vinograda i voćnjaka, iza kojih stražare vrhovi brda i planina Dabrice. S desne, iza kamenjara, također oplemenjenog nasadima i duhaništima, sunovrat korita Bregave, modre, ustalasale, virovite, ljeskave… Iznad nje, kraj pećine Badanj, crtež konja star deset-dvanaest hiljada godina, iz perioda neolita. Nije čudo da je u tim ljepotama odabrao stanište neki od naših dalekih prapredaka, među kojima su se, inspirirani okolišem, rodili prvi slikari.
(Mugdim Karabeg, 2002.)
Izvor: 100laclook
