U islamskoj tradiciji, mjesec ramazan ima posebno mjesto. To je odabrani, mubarek mjesec. U njemu je Allah Uzvišeni podario ljudima najveću blagodat i milost: “U mjesecu ramazanu objavljen je Kur’an, koji je uputa ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra i zla. O vrijednostima i odlikama mjeseca ramazana mnogo toga je rečeno i napisano.
Ipak, u čast ovog veličanstvenog mubarek mjeseca i najdražega gosta u kuće i srca muslimana korisno je podsjetiti na neke njegove vrijednosti i odlike koje ga izdvajaju od ostalih mjeseci, a mi smo upravo o tome razgovarali sa imamom džemata Rotimlja Asim ef. Bajrićem.
1. Šta je to što trebamo imati na umu tokom mjeseca ramazana i kako najlakše ispoštovati ono što je svetom knjigom zapisano?
Ono što bi vjernici trebali imati stalno na umu jeste to da su se mnogi najbitniji događaji sa uspostavom vjere na ličnom planu, i uspostavom vjerozakona na džematskom ili ummetskom planu, upravo dogodile za vrijeme ramazana!
Za vrijeme ramazana je bila bitka na Bedru. Jedan poseban događaj i test za muslimane (abhase) koji su bili uz Poslanika a.s. . Odricanje od svega svoga i od svoga života sa vjerom u Allaha dž.š. i povjerenja u ono sa čime je došao Poslanik Muhammed a.s., tadašnji muslimani izlaze na bojno polje protiv daleko brojnijeg i opremljenijeg neprijatelja i odnose pobjedu u svakom smislu te riječi.
Bez vjere, povjerenja i požrtvovanosti nema nikakvog uspjeha, ni ličnog ni zajedničkog!
U Ramazanu je počelo objavljivanje Kur’ana ( Lejletu-l kadr). Ta Božija riječ koja je preko meleka Džibrila počela silaziti na srce Allahova Poslanika a.s., kao pečat i sažetak svih Objava prijašnjih, taj putokaz i spas, utjeha i svjetlo koje obasjava srca onih koji su svjetla žedni.
U ramazanu se desio i treći događaj Oslobođenje Mekke. Preko 10 000 ashaba, sa tekbirima i radosnih srca, nakon toliko godina prognanstva, vraćaju se u Meku, odakle je sve i počelo…
Vraćaju se i oslobađaju Bejtullah od svih kipova… Oslobođenje Mekke od zuluma, kufra, nepravde, silništva… se desilo u ramazanu sa vjerom i povjerenjem, sa ljubavlju i čežnjom. Bejtullah- koji je u Meki i koji je centar mnogočega ili svega u Islamu, s jedne strane; i KALB (srce) čovjekovo-insansko, koje je u svakom čovjeku (insanu) kao centar mnogočega ili svega, kad je taj insan u pitanju, po Islamskom nauku, dosta toga imaju zajedničkog.
Iskoristimo ramazan i izborimo se sa neprijateljima svojim svake vrste, ma koliko brojni bili. Imadnimo vjere, povjerenja i požrtvovanosti. Imadnimo svoj bedr u ramazanu!
Iskoristimo ramazan i neka božanska riječ dotakne srca naša i pustimo ju neka djeluje na popravljanje našeg i ličnog i džematskog (društvenog) života. Iskoristimo ramazan i osvojimo naša srca spoznajom sebe.
2. Post nije samo odricanje od jela i pića, Božija poruka je zapravo mnogo šira. Šta je zapravo svrha i poruka ramazana i kako se uz pomenuta odricanja možemo najviše približiti Allahu?
Allah je Gospodar svega stvorenog RABB; Insan (čovjek) je stvorenje i on je rob, ABD. Dok jedan rob-ABD posti i izvršava zapovjedi svoga Gospodara-RABBA, tada je najbliži sopstvenoj spoznaji. A onaj ko spozna sebe, tek onda je sposoban da ispravno spozna i sve oko sebe, a preko toga dolazi i do spoznaje svoga Gospodara!
3. Je li zapravo post i mjesec ramazan prilika da budemo bolji ljudi, vrijeme kada smo, možda, u najboljoj prilici da se posvetimo sami sebi kao i ljudima oko nas, da sagledamo ,,ko smo“, „šta smo“ i „gdje smo“?
Ramazan upravo i jeste to! Ramazanski ibadeti upravo to i trebaju polučiti kod ljudi kao krajnji rezultat, da budemo danas bolji ljudi nego jučer i tako dalje. Ramazanski post ne znači samo to da se odreknemo jela, pića i drugih prohtijeva… to je mnogo šire od toga. Vjernik dok posti, ali i inače, treba strogo da vodi računa o svome govoru, pogledu, sluhu, društvu, o svojim poslovima. Ramazanski post nije samo post tijela. To je post i tijela i duše. Duša da bi bila smirena, potrebno je dobro povesti računa o ovome nabrojanom. Samo smiren insan je u prilici da realno i ispravno analizira sebe i stanje oko sebe. Na bazi toga, sa sobom raščistiti i ko smo i šta smo i šta nam se i zbog čega događa. Eh, to je posebna ljepota!
4. Da li biste mogli napraviti neko poređenje kakvi su nekada bili ramazani, a kakvi su danas, posebno kada govorimo o duhu ramazana u našem Stocu?
Ja nisam najadekvatnija osoba koja ima pravo da analizira to neko daleko prošlo vrijeme, kada je Stolac i Hercegovina u pitanju, ali svugdje je to ublizu bilo i jeste.
Naši djedovi i nane su puno više, živeći svoje živote u gradovima i selima, bili upućeni jedni na druge. Kroz čitavu godinu živeći, radeći, putujući mnogo su ovisili i oslanjali se jedni na druge. U ramazanima to je bilo još jače izraženo, iskrenije i sa lijepim rezultatima!
Danas, ljudi su indiferentni jedni naspram drugih. „Svako vrijeme nosi svoje breme“, stara je poslovica. Bez obzira danas na tu kolektivnu otuđenost ljudi jednih od drugih, opet kada je ramazan, taj duh dobrote našeg naroda se probudi, ojača i dobiva na značaju. Jako je bitno napomenuti: Vrijeme čine ljudi! Uvijek i svugdje je bilo i ima svašta i svakakvih…
5. Kada govorimo o iftarima, to je vrijeme kada se okupljamo sa porodicom, prijateljima. Prilika da jačamo odnose sa svojim bližnjima, Kakva je ta socijalna dimenzija u našem gradu za vrijeme iftara?
Po hadisu Poslanika a.s., jedna od posebnih radosti postača jeste upravo iftar. Svaka vrsta okupljanja i druženja ima tu lijepu stranu da zbližava srca ljudi. Što je porod okupljanja čistiji i iskreniji, to zbližavanje je, uslovno kazano, kvalitetnije. Ako je naš post iskren i potpun, ako se naša radost iftara kao takva, podijeli sa porodicom užom i širom, sa prijateljima, sa sugrađanima… harmonija života porodičnog i društvenog, mora se popeti na viši nivo. Poslije ramazana mi, i kao pojedinci i kao društvo, ćemo uživati u plodovima onoga šta smo radili mjesec dana, u plodovima našeg posta i naših iftara.
6. Je li ramazan prava prilika da naučimo dublje značenje strpljenja/sabura?
Sabur je posebno stanje vjernika. U hadiskoj terminologiji se spominje izraz: Sabrun džemil; taj lijepi sabur. Ti saburaš, a uživaš u tome! Uz ramazan, u ramazanskom postu, zarad toga da se on upotpuni, vjernik mnoge stvari osaburi, a bereketom ramazana i posta u njemu, taj insan dobija posebno stanje, a to je da se nauči da uživa u svom saburu.
7. Ramazan je mjesec pročišćenja duše i tijela. Šta mislite koliko je Bošnjacima potreban preporod, kako bi se na neki način popravio njihov položaj? Znamo da u Kur’anu piše da se stanje jednog naroda neće izmijeniti dok se on sam (individua) ne izmijeni?
Od svakog našeg djela nama pripada ono što zanijetimo; naša namjera, tako nas uči naš Učitelj a.s.
Svaki pojedinac je u prilici da ramazanskim postom pročisti i svoje tijelo i dušu i imetak svoj… i kao takav, pročišćen, naravno da je bolji i svjesniji član svoje zajednice u kojoj živi i kojoj pripada. Da bi Allah dž.š. izmijenio stanje jednog naroda, preduslov Kur’anski je da se desi ta individualna promjena na bolje. Ima li tih promjena, to svako na sebi vidi, ako vidi… A ako tih promjena nema, onda je sigurno problem u našim nijetima.
Najviše zbog čega razuman insan žali jeste propuštena prilika. Ramazan jeste, bez sumnje, prilika da se popravimo i da nam se stanje popravi Božanskim djelovanjem. Hoćemo li se popraviti, do nas je.
8. Jesu li Bošnjaci dovoljno posvećeni Islamu i Gospodaru, i koliko smo kao narod svjesni važnosti ramazana, važnosti posta. Da li je zapravo ramazan u nekom smislu i test za sve nas?
Sve dok ljudi općenito, a Bošnjaci posebno, ne shvatimo i prihvatimo da Gospodar svih svjetova ne treba naš ibadet, naš post, našu posvećenost, nego da to treba nama; nećemo neke posebne koristi imati od toga što radimo. Koliko smo kao narod svjesni važnosti, vrijednosti i koristi ramazana i posta, pa to se vidi na nama.
Kao pojedinac, neko više neko manje… Ali kao narod ili kao umet općenito, pa vidi nam se u kakvom smo stanju. Ramazan je posebna počast i prilika. Mi kao narod, u kojoj mjeri iskoristimo datu nam priliku, u toj mjeri ćemo biti i počašćeni.
9. Kada govorimo o solidarnosti, o posjedovanju osjećaja da pomognemo ljudima oko nas, da li je ramazan pravo vrijeme da pokažemo solidarnost, i koliko je zapravo naš narod solidaran?
Od posebnih počasti insanu jeste ta solidarnost jednih sa drugima. Naši narodi ovdje su uvijek mehametli bili i sada su. Kada je ramazan u pitanju, to je opet posebna dimenzija.
Dinski je propis – farz, ili preduslov primljenosti posta kod Onoga radi koga postimo, upravo solidarnost sa drugima. Dužnost je da se prije Bajram-namaza podijeli sedakatu-l-fitr, a on upravo i pripada onima koji su u potrebi. Naša solidarnost i u ramazanu i van ramazana je zaista na zavidnom nivou. Sjetimo se samo skorošnjih akcija prikupljanja pomoći narodu Sirije i Turske, pogođenih zemljotresom. I to još uvijek traje na razne načine. To je nešto za pohvaliti i iz čega je za očekivati da ćemo ostati smekšanih srca kad su u pitanju naši međuljudski odnosi.
10. Kako živjeti i ponašati se nakon ramazana?
Onaj ko bude svoju priliku u ramazanu u potpunosti iskoristio, takav će zasigurno i poslije ramazana da nastavi da bude čist insan, umjeren, da se čuva svega onoga što je ružno i da radi što je moguće više onoga što je lijepo. Sjetimo se hadisa Muhammed a.s. koji kaže: „Ako ne znaš šta je grijeh, upitaj svoje srce.“
Naša srca su očišćenija u ramazanu, naše misli i djela su ljepša u ramazanu, naši međuljudski odnosi su se popravili u ramazanu i sve je to doprinjelo tome da su nam srca čistija, ta srca koja bismo trebali upitati šta je to grijeh, ako ne znamo.
Sačuvajmo čistoću srca naših i nakon ramazana i počesto se sa našim srcima posavjetujmo kad su naši dunjalučki poslovi u pitanju.
11. I za kraj, koja bi bila Vaša ramazanska poruka muslimanima?
Allah je lijep i voli ljepotu!
Radi Allaha, očistimo srca naša, oslobodimo ih u ramazanu svega onoga što u njima ne bi smjelo da bude. U srcu jednog vjernika ne smije da bude: licemjerja, mržnje, pohlepe, zavisti, želje za ponižavanjem drugih i slabijih…
Kada nema licemjerja – to je iskrenost i čestitost, umjesto mržnje neka bude ljubav, pohlepe-darežljivost i suosjećajnost, i tako dalje. Ramazanska čistoća tijela i duše neka nam bude ukrašena srčanim lijepim osobinama, i onda nema te potrebe koju nam Gospodar svega stvorenoga neće udovoljiti.
