Putovanjem kroz Hercegovinu naići ćete na mali ušuškani grad bogate historije.
Ovdje su se kroz istoriju zaustavili Iliri, grčki pomorci, rimski patriciji, istočno gotski i osmanski osvajači, slavenski velikodostojnici, venecijanske vojskovođe i austrougarski namjesnici, ostavivši u amanet gradine i grobove koji privlače turiste u ovaj kraj.
Stolac je prostor sa vjerovatno najdužom i najraskošnijom historijom života u Bosni i Hercegovini, o čemu svjedoče materijalni ostaci urbanog života kroz period dug preko 3.500 godina, koliko su stari posljednji poznati nalazi ilirskog grada Daorsona, kojeg zbog svoje starosti nazivaju bosanskohercegovačka Mikena. Smatra se da su na ovom prostoru ljudi kontinuirano živjeli unazad 16.000 godina, a dokazi se nalaze na sve strane, počevši od pomenutog Daorsona, preko nekropola stećaka na Radimlji, Boljunima, Rotimlji i Hodovu, pa do tvrđave starog grada Vidoškog. Današnje ime Stolac je dobio relativno kasno, budući da prvi poznati podatak o tome datira iz 15. vijeka. Okolina Stoca jedna je od najbogatijih oblasti po broju i kvaliteti izrade stećaka, a 3 ovdašnje nekropole (Radimlja, Boljuni, Potkuk) uvrštene su u UNESCO-ovu listu svjetske baštine.
Radimlja
Tri kilometra zapadno od Stoca, nadomak sela Paprati, smjestila se najpoznatija nekropola stećaka u Hercegovini – Radimlja. Ono što izdvaja ove stećke od bilo kojih drugih jeste raznovrsnost oblika, prisutnost različitih motiva, bogatstvo reljefnih dekoracija i visok umjetnički kvalitet izrade. Vozeći se cestom Čapljina – Stolac ne možete a da sa desne strane ne primijetite polje puno bijelih pravilnih oblika, a upravo to je ovaj nevjerovatni turistički lokalitet.
Motivi koji se danas mogu pronaći na stećcima, variraju i prezežno su to krstovi raznih oblika, figure životinja i čovjeka, kao i određeni motivi iz lova. Ipak, vjerovatno najpoznatiji stećak i zaštitni znak ove nekropole je muška figura sa uzdignutom rukom i velikom šakom i prstima, koja kao da govori putniku da će u ovom tvrdom i kršnom hercegovačkom kraju naići na gostoljubive i prijateljski raspoložene ljude.
Boljuni
Nekropola stećaka Boljuni nalazi se u mjestu Boljuni 12 kilometara jugozapadno od Stoca. Na nekropoli je očuvano 269 stećaka, i to u dvije skupine. Prema oblicima najviše je sanduka – 176, potom ploča – 76, pa sljemenjaka -12 i 3 križa. Od ukupnog broja ukrašena su 92 stećka. I dok se nekropola Radimlja ističe bogatstvom, raznovrsnošću i visokom kvaliteteom izrade reljefnih motiva, nekropola u Boljunima ističe se velikim brojem natpisa – 19, što je po broju natpisa na prvom mjestu u Bosni i Hercegovini. Na boljunskim je stećcima najčešći ukras križ, a potom povijena lozica sa trolistom (motiv je karakterističan za cijelu Hercegovinu, a ovdje se pojavljuje prilično često), štit s mačem, kao i rozete, potom razne bordure, polumjesec, scene lova, turniri, kola itd.
Na stećcima u Boljunima je 19 epitafa na bosančici, koji pružaju povijesne informacije i bitne detalje o historiji kulture u BiH. U njima se spominju imena sahranjenih Bogavca Taraha Boljunovića (umro prije 1477.), Radića Vladisalića, Heraka i Radoslava Herakovića (koji leže „na svojoj plemenitoj”), Petra Vukića, njegova brata i dr. Neke od tih osoba su i dokumentirane drugim povijesnim izvorima. Većina stećaka u ovoj nekropoli datira iz perioda majstora Grubača (oko 1440-1460 godine) i nekoliko njegovih učenika, s kraja druge polovine 15 vijeka. U prilog tome su dva kamenoloma koja su otkrivena, jedan 200 m sjeverozapadno, a drugi 200 m istočno od nekropole, odakle se vjerovatno vadio kamen za nekropolu.
Potkuk
Srednjovjekovno groblje Potkuk nalazi se u naselju Gornja Bitunja. Nalazište je udaljeno oko 9 kilometara od središta Stoca, odakle je najpovoljniji put prema Gornjoj Bitunji. Lokalitet Potkuk registriran je u Arheološkom leksikonu BiH, Tom III, pod brojem 20.433, a u Gornjoj Bitunji poznata su još tri lokaliteta s bilizima Lokve, Zakuk i Baba. Na manjoj zaravni, južno od velike krečnjačke stijene Kuk, registrirana su 243 monolitna nadgrobna spomenika u obliku ploča, sanduka i sljemenjaka.
Nadgrobni spomenici koncentrirani su u dvije veće skupine, istočnu sa 137 spomenika i zapadnu sa 66 spomenika. Ostali spomenici nalaze se uz sjeverni i južnu ivicu lokaliteta. U istočnoj skupini ukrašeno je 25 spomenika, među spomenicima zapadne skupine ukrašeno je njih 16, te 5 spomenika na sjevernom i sjeveroistočnom dijelu grobišta. Među ukrasnim motivima na spomenicima prevladavaju tordirane trake, vitice, bordure, arkade, križevi, zoomorfni likovi i scene lova.
Većina nadgrobnih spomenika položena je u smjeru istok-zapad, a na cijelom groblju nazire se organizacija nadgrobnih spomenika u redove. Od 243 spomenika tek je jedna petina ukrašena motivima, a iz kvalitete izvedbe reljefnih prikaza vidljivo je djelovanje nekoliko klesara. Velika krečnjačka stijena Kuk služila je klesarima Potkuka kao kamenolom, a sjevernije od Kuka nalazi se manje grobište Zakuk s 9 nadgrobnih spomenika, gdje su i ostaci srednjovjekovne crkve. Na području Gornje Bitunje poznato je srednjovjekovno grobište Baba (25 nadgrobnih spomenika) i Lokve (7 spomenika). Srednjovjekovna grobišta Bitunje bila su aktivna od kraja 14. do početka 16. stoljeća.
hayat.ba
