- Maida Biber, Opća gimnazija Konjic
- Hamza Džafić, Karađoz begove medrese u Mostaru
- Nedim Kasumović, Medicinska škola Zenica
- Asja Džajić, Druga osnovna škola Konjic i
- Lejla Obradović, Prva osnovna škola Stolac
– Treće mjesto dijele:
- Nađa Junuzović, Osnovna škola Seonica i
- Samra Karadža, Osnovna škola „Zalik“ Mostar
U nastavku možete pročitati literarni rad koji je napisala Lejla Obradović, učenica devetog razreda Prve osnovne škole Stolac.
Moja domovina Bosna i Hercegovina
Moja jedina domovina, Bosna i Hercegovina
Ljubav prema osobi koju voliš povećava se upoznavanjem njenih osobina. Tako je i sa domovinom. Što više saznaješ o njoj i svim njenim ljepotama, sve je više voliš. Moja jedina domovina zove se Bosna i Hercegovina. Još od malih nogu voljela sam pitati starije o Bosni i o njenoj historiji, ali i o njihovom životu u njoj. Ljubav, ponos i sjaj u njihovim očima kada pričaju o njoj zaista je nešto neprocjenjivo. Svu tu ljubav oni prenose na nas. Pokazuju nam koliko je važno voljeti svoju domovinu i kako mi trebamo biti njeni ambasadori. Mnogo toga je kroz historiju prošla ova napaćena zemlja. Ali Bosna nije ona tužna priča o kojoj pišu mediji. Ona nije bezvrijedna zemlja, zemlja koja treba u tišini da nestane. Malena je, ali prkosna. Prkosna i ponosna. Riječi ponekad ne mogu opisati sve ljepote koje Bosna ima. To je nešto što ne primjećuju svi. Ima li išta ljepše od ljepote prirode, naših rijeka, vodopada, zelenih ravnica i visokih planina? Snijeg na Vlašiću, Bjelašnici, Jahorini, brzaci Neretve i Vrbasa, Baščaršija, srce našeg Sarajeva, vodopadi kraljevskoga grada Jajca, i naravno, stećci u mom Stocu. Kad kažem Bosna, mislim i na Hercegovinu, jer ona je zapravo moj dom. Zlatno hercegovačko sunce ne bih ni za što mijenjala. Moja domovina ne bi sigurno bila ista bez Hercegovine, Stoca i svih kulturno-historijskih znamenitosti u njemu. Bez Mostara i Starog mosta, Blagaja i Bune, Počitelja i njegove starine, te mnogih drugih mjesta. Svaki njen dio priča priču. Stećci kazuju o višestoljetnoj postojanosti, a šehidski nišani i spomenici tu su da nas opominju. Da ih nikada ne zaboravimo, jer oni su živote svoje za Bosnu dali. Osmanske građevine o ljepoti puno toga kazuju, ali Bosnu ne čine samo građevine i prirodne ljepote. Njeni ljudi ulijevaju ljubav i dušu u svako to mjesto, u svaki sokak i u svaku uličicu. Miris bosanske kahve i topli pogledi naših ljudi obradovat će svakog našeg posjetitelja. Sama riječ domovina budi emociju kod svakog pojedinca. Domovina je sve ono što vidimo i srcem osjetimo. Ona je dom svih onih koji žive u njoj i koji je vole. Ljubav prema domovini u srcu je svakog od nas. Dovoljno je samo izgovoriti riječ domovina i odmah zamišljam svoj dom, roditelje, prijatelje, jednostavno, sve ono srcu drago. Našu domovinu najbolje su opisali bosanskohercegovački književnici koji svojim stihovima govore kakva je zapravo ta zemlja Bosna. Ona je riznica ljepote, kulture, arhitekture i tradicije. Možda naša domovina nije poput drugih velika i bogata, međutim, zauzima posebno mjesto u mom srcu. Volim naš narod, tradiciju i običaje, našu prelijepu prirodu i razna unikatna prirodna bogatstva i ljepote. Smatram da su jedinstveni. Znamo da ima onih koji je ne vole, ali mi njih ne mrzimo. Naš odgoj i vjera to nam ne dozvoljavaju. Svi mi trebamo učiti i vrijedno raditi jer domovina se brani znanjem. Ponosni smo kada vidimo naše sportiste i sve ljude koji predstavljaju našu Bosnu u najboljem svjetlu, a najsretniji smo kada ih vidimo na vrhu. Ali kako pričati o Bosni i emociji, a ne spomenuti Srebrenicu. Nikada ne zaboravljajmo, pamtimo zauvijek. Istina je da u Bosni i Hercegovini nikome ne cvjetaju ruže i da ljudi u svojim srcima nose neke teške i neizbrisive tragove. Trebamo pamtiti i učiti o prošlosti, znati šta je sve zadesilo naše pretke na teritoriji ove zemlje. Ali naš zadatak, ostavljen nam u amanet, jeste fokusirati se na sadašnjost i obezbijediti sebi i generacijama koje dolaze sretnu budućnost ovdje. Ne dozvolimo da mladi odu negdje drugo u potragu za boljom budućnosti. Pružimo im je ovdje. Nadam se da ćemo svoje snove uspjeti ostvariti ovdje, jer Bosna i Hercegovina pripada nama. Meni, tebi i svima nama koji je jako volimo i koji smo ponosni kada vidimo našu zastavu i čujemo našu himnu. Možda ona nema mnogo toga što drugi imaju, ali zato Bosna ima mnogo toga što niko drugi nema.Trebamo biti ponosni na ono što imamo i ono što jesmo, jer tada će se i domovina ponositi nama.Lejla Obradović, IX a razred, Prva osnovna škola Stolac
