Pomjeranje sata dešava se dva puta godišnje – posljednjeg vikenda u martu prelazimo na ljetno računanje vremena, dok posljednjeg vikenda u oktobru počinje zimsko računanje vremena.
Ljetno računanje vremena 2023. godine počinje u nedjelju, 26. marta. Tada ćemo, u noći između subote, 25. marta, i nedjelje, 26. marta, kazaljke pomjeriti za jedan sat unaprijed, dakle sa 2 na 3 sata. Te noći ćemo spavati sat vremena manje, ali će dan biti duži.
Zahvaljujući pametnim telefonima, računarima i ostalim uređajima povezanim na internet – to se često završava automatski.
Poslanici Europskog parlamenta u martu 2019. godine izglasali su da se ukida pomjeranje sata od aprila 2021. godine. Dotad će sve zemlje EU morati da odaberu ljetno ili zimsko računanje vremena.
Iako je bilo najava, Vlada Bosne i Hercegovine još nije donijela zakon kojim bi se to promijenilo.
Zašto je uvedeno ljetno vrijeme?
Osnovna ideja je bila da se bolje iskoristi dnevna svjetlost.
Ljeti kada su duži dani, pomjera se sat tako da se jedan jutarnji sat “ukrade”i doda večeri – kako bi mrak pao kasnije.
To je, najprije, smislio američki političar i naučnik Benjamin Franklin, davne 1784. godine. Objavio je esej u kojem je predlagao da ljudi ranije ustaju i tako uštede na svijećama. Slična ideja je pala na pamet i pra-pra-pradedi pjevača grupe Coldplay Chris Martina – Williamu Willetu 1907. godine. On je objasnio da mu je to sinulo kada je tokom ljetneg jahanja ujutro primijetio koliko je zavjesa još spušteno.
Ipak, nije doživeo da to vidi u Velikoj Britaniji. Ljetno računanje vremena prva je uvela Njemačka 1916. godine, a nekoliko nedelja kasnije i Velika Britanija. Obje su tada bile u jeku Prvog svjetskog rata i bilo im je vrlo značajno da što bolje iskoriste dnevnu svjetlost, a sačuvaju ugalj.
Ljetno vrijeme je u tadašnju Saveznu Federativnu Republiku Jugoslaviju stiglo, prvi put, tek 27. marta 1983. godine.
Danas na svijetu čak 110 od 192 države koristi ljetno računanje vremena, a ono se ne koristi u Kini, Japanu, Južnoj Koreji i širom afričkog kontinenta, piše Nacionalna geografija. Većina zemalja koje ga koriste su u Europi i Sjevernoj Americi.
