Kamena jednostavna kućica, prekrivena slamom, sa dvoja vrata, malenim prozorima i vrlo malo svjetlosti, bila je autentična hercegovačka kuća s kraja 19. i početka 20. vijeka.

Dva kamena kreveta tipična su za skromni hercegovački enterijer s kraja 19. i početka 20. vijeka. Dok su se u ostalim dinarskim krajevima koristili drugi materijali, poput drveta ili slame, Hercegovcima je bilo udobno spavati i na kamenu. Neki će i danas reći, doduše u šali, da im je kamen mekan.
Kako je u jednoj skromnoj prostoriji, na dva mala kamena kreveta spavalo i po desetoro članova jedne porodice teško je iz današnje perspektive i zamisliti.
Vremenom, potreba za više prostora značila je i razvoj kuća, najprije horizontalno, a onda i vertikalno. Tako su nastajale i dvospratnice.
Život oko ognjišta
Život u maloj hercegovačkoj kući odvijao se oko ognjišta – centralnog dijela prostorije, na kome se pripremala hrana. Služilo je za grijanje te kao izvor svjetlosti, jer struje nije bilo. Hercegovačko autentično ognjište je, uglavnom, bilo jednim dijelom prislonjeno uz zid.
Cijelo skromno pokućstvo bilo je prilagođeno tadašnjim društveno-historijskim prilikama. Česte migracije tražile su lagani pribor, posuđe, namještaj…
Posude za pripremanje hrane i pravljanje hljeba su pravljene od drveta. Posude u kojima se kuhalo su od bakra. Ovakva jedna kuća je nezamisliva bez sača, u kome se pekao hljeb i ostala hrana.
Sinija, okrugli niski sto, bio je neizostavni dio ovog enterijera, kao i posebne stolice za muškarce i žene.
Slamnati krov, shvatili su Hercegovci, nije dobar izolator, a nije ni siguran u hladnijim jesenjim i zimskim danima, pa je slamu na krovu kuće ubrzo zamijenio kamen – klesane kamene ploče. Velika su bila umijeća tada hercegovačkih majstora, koji su bez ikakvih vezivnih materijala trebali da naprave kuću i hercegovački kamen povežu u jednu sigurnu cjelinu.
Da bi se jedna kuća prekrila kamenim pločama trebalo je mnogo vremena, nekoliko godina. Trebalo je najprije pronaći te ploče, obraditi ih, pa tek onda prekriti. Inače, Hercegovci su poznati kao dobri majstori, vrhunski zidari kada je u pitanju kamen.
Nekadašnji način gradnje hercegovačke kuće danas je vrlo skup, pa se malo ko odlučuje na nešto slično, a i izbor materijala danas je znatno veći. Autentični kamen i drvo rezervisani su samo za one koji žele da sačuvaju iskonski hercegovački stil u kombinaciji sa modernom arhitekturom.
(direkt.com)





