Studentica Lejla Eminović predstavila svoje idejno rješenje za nekadašnju zgradu Mekteba
U sklopu semestralnog predmeta Projektovanje IV, mlada studentica Lejla Eminović je osmislila idejno rješenje za nekadašnju zgradu Mekteba ibtidaija, koja se nalazi u samom centru Stoca, neposredno uz zgradu Osnovne škole u Stocu.
Zajedno sa profesoricom Senadom Demirović Habibijom kroz semestralni zadatak je osmišljavala, razrađivala te na kraju prezentovala svoj projekat.
Lejla ističe kako se od samog početka rada vodila idejama i konceptom, koji se zasniva na zadovoljavanju potreba građana, prvenstveno učenika i studenata u različitim oblastima edukacije. Njen drugi cilj je da ponudi svom gradu kreativno rješenje sa inovativnim sadržajima, te da učvrsti prijateljske veze na području grada Stoca.
Pored tlocrtnih rješenja, studentica je napravila 3D prikaz i maketu, kako bi što bolje uspjela prikazati svoju ideju i viđenje projekta.
Studentica Lejla, treća godina Studija Dizajn interijera: „Na početku semestra smo dobili zadatak da osmislimo idejno rješenje za objekte kulturnog i obrazovnog karaktera. Smatram da bi mom gradu bilo od velikog značaja da ima kulturno obrazovni centar, koji će da ponudi sadržaje različitih oblasti edukacije. Pored okupljanja mladih i pružanja razonvrsnih sadržaja, moja druga misija je isticanje važnosti i zaštita svih kulturnih i nacinalnih spomenika, te njihovo ponovno oživljavanje. Zbog toga sam imala viziju da na neki način rekonstruišem nekadašnju zgradu Mekteba. Inspiracija za projekat mi je najviše sami Stolac, njegova unikatna kultura, duh i tradicija. „
Za sami kraj tu je i Lejlin tekst koji opisuje samu kulturnu baštinu kroz razvoj arhitekture:
„Prostor i vrijeme. Arhitektura u dvije riječi. Svaka od stvorenih teži jednom, a to je prkos. Prkos nad silnim vremenom koje prolazi. Prkos djelovanjima. Prkos ljudima, čiji je ona zapravo i odraz. Odraz nas, našeg stvaranja i naše kulture. Kultura smo mi. Kultura su naše zabave i druženja. Povezivanje. Povezivanje onog unikatnog, duše i djela. Gdje je čovjek mali dio konstrukcije, kojoj on zapravo i daje dimenziju. Dimenziju kojom upravlja. Dimenziju kojom stvaramo. Ona je odraz naših emocija i postojanja. A čovjek kreira. Kreira svjedoke protiv vremena, prostor i neprolaznost.“
